Emica Farago et al Fonolosko artikulacijski poremecaji

Fonološko artikulacijski poremećaji

Report
FONOLOSKO . ARTIKULACIJSKI POREMECAJI U
HRVATSKE DJECE
pri mlj eno
:
svi banj' 9 8.
Izvorni znanstveni rad
UDK: 376.36
prihvaieno : studeni' 98.
U ovom smo istra2ivanju nastojali ustanoviti stanje artikulacije u djece od 3,5 do 6,5 godina, te napraviti
klasifikaciiu poreme(enih glasova u odnosu na kronoloiku dbb. lstra2ivanjem smo obuhvatili 542 djece oba
spola, normalnog psihomotornog razvoja u pred5kolskim ustanovama na podru{u grada Zagreba. Svako je
diiete ispitano pojedinatno Testom artikulacije (Vuleti(,1980). Najte5(e poreme(eni glasovi u ispitane djece su:
S, Z, C, S, z, C, Rv, Rk, L, LJ, NJ. U djece najmlade skupine (3.5-4.5 god.) takoder su najtes(e poremeieni isti
glasovialis manjim razlikama u redoslijedu:5,2,C,s,2,C, Rk, Rv, LJ, L, NJ. Prema skupinama o5te(enih glasova
molemo zakliutiti da je najteid artikulacijski poremetaj sigmatizam, a slijede rotacizam i lambdacizam. 5 obzirom
na veliki uzorak ispitanika, naii rezultati mogu posluZiti kao izgovorne norme u odnosu na starosnu dob, te
kao smjernica za govornu rehabilitaciju.
UVOD
onolosko-artikulacijski poreme(aji su
fI najte5(i
poreme(aji govora. Posljednjih
se godina mo2e uoCiti da ve(ina autora
povezuje artikulacijski i leksitki aspekt poreme(aja izgovora glasova i uglavnom koristi
(Schwartz i sur., 1980, Shriberg i Kwiatkowski, 1982-a, 1982-b, 1988, Shriberg,
1983, Edwards, 1983, Leonard, 1985). Smatra
se da je ovakav fonolo5ki pristup zapodeo
Compton (1970). On polaziod pretpostavke
da su poreme(aji artikulacije dio Sireg
sustava koji se moZe objasniti odredenim
fonoloSkim pravilima iprocesima. U svom je
termin fonolo5ki, odnosno fonoloikoartikulacijski umjesto samo artikulacijski
poremeCaj. Tako i u posljednjem izdanju
ispitivanju pokazao da postoji visoka
konzistentnost i sistematiCnost pogreSaka
ako ih promatramo na fonoloSkoj razini, dok
se iste pogre5ke na artikulacijskoj razini
mogu opisati samo kao nesistematske
pogreSke. Nakon toga provedeno je niz
istraZivanja koja su pokazala da fonolo5ki
poreme(aji mogu biti povezani s drugim
poreme(ajima jezika, dok "Cisti" artikulacijski poremeCaji eesto to nisu.
DSM-lVrM (Diagnostic and Statistical Manual
of Mental Disorders, 1995), raniji termin
"Razvojni poremeCaj artikulacije" sada
zamijenjuje termin "FonoloSki poreme(aj".
Prema DSM-lVrM (1995) fonolo5ki poreme(aj
predstavlja izostanak uporabe govornih
glasova koji se otekuju u skladu s odredenom dobi i dijalektom osobe, a moZe se
pojaviti u obliku omisije, supstitucije ili
distorzija glasa.
Kao Sto se vidi iz definicije, ne negiraju
se artikulacijski oblici poreme(aja (omisija,
supstitucija i distorzija) ali se smatra da je
termin fonoloSki poreme(aj prikladniji jer
ve(ina autora drZi da je samo u oko 20 -25 %
slutajeva poreme(aj zaista na razini artikulacije, dok je u 75 - 80% sluCajeva
poreme(aj na razini leksika pa se mo2e
cjelovitije objasniti na fonoloskoj (fonemskoj) razini koja povezuje artikulaciju i leksik
Razvoj artikulacije
Dijete uti glasove u kontekstu leksitkih
jedinica. Kako je svaka leksi(ka jedinica
odredena semantiCkim Ciniocima, to znaCida
* Dr.sc. Emica Farago visije asistent na Odsjeku za logopediju
Edukacijsko-rehabil itacijskog fakulteta.
Dr.sc. Mladen Hedever i dr.sc. Diana Arapovi( docenti su na
Odsjeku za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog
165
fakulteta.
Emica FaraRo, Diana Arapovid, Mladen Hedever. Fonoloiko-artikulaciiski poremeCaii kod hmatske diece
je preduvijet za usvajanje glasa sposobnost
govora (cerebralna paraliza) (Baker, McCa be, 1 998). lpa k, ve(in i a rtiku la c ijsk ih
usvajanja jezika. Jedan od osnovnih preduvijeta razvoja artikulacije je sposobnost
usvajanja jezika. Lenneberg (1968) smatra da
za razvoj jezika postoje specifiCne bioloSke
(genetske) sposobnosti, kao naslijedene
predispozicije za razvoj govora. Ve(ina
autora smatra da razvoj govora (lingvistitka
faza) pocinje oko navrSene prve godine
Zivota. S poCetkom lingvistitke faze potinje
i osmisljena uporaba kombinacije glasova
(Vuleti(, 1987).
Scwartz (1984) lingvistitku fazu razvoja
govora dijeli na:
1. razdoblje predreprezentatcijske fonologije (12-18 mjeseci),
2. razdoblje reprezentacijske ili sustavne
fonologije (18 mj.do 7 god.)
3. razdoblje "formalne" fonologije (od 7
do 9 ili 12 god.).
Zarazvoj artikulacije najznaCajnija su prva
dva razdoblja. Prvo obuhva(a usvajanje prvih
pedesetak rijeCi (uglavnom imenica), a drugo
je bitno za artikulacijski aspekt glasova.
Pokazalo se da na razini artikulacije nije
moguCe u potpunosti objasniti razvoj i
pogreSke artikulacije, a naroCito one vrste
pogreSaka koje mi nazivamo nesustavnim, pa
ih nastojimo objasniti na fonoloSkoj razini
(Hedever, 1991). Prema Vuleti( (1987) nesustavnim pogreSkama nazivamo izrazito razlitit
izgovor nekog glasa u razlititim fonetskim
kontekstima, u obliku omisija, supstitucija te
distorzija pojedinih glasova pri temu nema
poStivanja pravila zvuCnosti, mjesta ili naCina
artikulacije. Stoga se smatra da nesustavne
gre5ke nisu samo posljedica nemogu(nosti
zvodenja pravi n h arti ku acijski h pokreta, ve(
su one i posljedica gre5ke u fonoloSkom
kodiranju.
lz navedenog bismo mogli zakljuCiti da
postoje dva osnovna tipa govornih te5ko(a u
djetinjstvu. To su poremeCaji artikulacije i
poreme(aji fonologije. Prvi se pojavljuju onda
kada dijete ne mo2e proizvesti odredeni
govorni zvuk Sto moZe biti posljedica abnormalnosti oralne strukture koja se rabitijekom
govorenja (rascjep nepca, kratak frenulum) ili
abnormalnosti koje se odnosi na funkciju
miSi(a i Zivaca koji su ukljuteni u produkciju
i
I
i
poreme€ja nije poznat uzrok, pa ih nazivamo
unkcional ni m artiku lacijski m poreme(aj i ma.
Poreme(aj fonologije imaju djeca koja ne
koriste odgovaraju(a "zvuCna pravila"ili ta
pravila ne odgovaraju njihovoj dobi.
f
Utestalost poreme(aja a rti kulacije
Poreme(aj i a rti ku acij e n ajteS(e se promatraj u
I
obzirom na dob, spol, pojedine glasove ili
skupine glasova. Ve(ina istra2ivanja je
pokazalo da je razvoj artikulacije ne3to brZi
kod djevojCica nego li kod djetaka, poglavito
u dobi izmedu 3 i 5.5 godina (Vuleti( i Ljube5i(
1984; Kenny i sur. 1984; Kenny i Prather 1986).5
obzirom da se radi o razvojnim artikulacijskim
poreme(ajima broj pogreSaka artikulacije
opada sa dobi u oba spola. NajCeSCe poreme(eni glasovi su frikativi i afrik'ate. Smatra
se da oko 30% djece pred5kolske dobi ima
artiku lacijske poreme(aje.
Za englesko govorno podrutje izgovor
glasova u odnosu na kronoloiku dob testo
se procjenjuje na natin da se izgovor
procjenjuje kroz razumjevanje osoba koje
sluSaju ito onih koje nisu inate u kontaktu s
djetetom.Tako se smatra da ve(inu onog Sto
dvogodiSnje dijete izgovori treba razumjeti
50% osoba koje ga ne poznaju, T5o/o od
onog Sto izgovoritrogodisnje dijete, a 100%
onog Sto izgovari tetvorogodiSnje dijete
(Baker,McCabe, 1 998.).
CILJ
Cilj rada je ispitati stanje artikulacije glasova
hrvatskoga jezika u djece od 3,5 do 6,5
godina. U skladu s ciljem Zeljeli smo ustanovitije lije na temelju ispitane artikulacije
moguCe napraviti klasifikaciju poreme(enih
glasova u funkciji kronolo5ke dobi.
I
METODE RADA
Uzorak ispitanika
Uzorak su sa(injavala542 djeteta oba spola,
normalnog psihomotornog razvoja u dobi
od 3.5 do 6.5 godina s podrutja grada
166
Hrvatska reviia za rehabilitaciiska istraZivania 1998, Vol 34, br.
l, str
165-182
Zagreba. Djeca su rasporedena u tri skupine
prema kriteriju starosne pripadnosti. U prvu
skupinu svrstana su djeca starosne dobi od
42 do 54 mjeseca (155-ero djece), u drugu
djeca u dobi od 54 do 66 mjececa (193-ero
Metode obrade podataka
Svi prikupljeni podaci obradeni su na
djece), a tre(u skupinu Cinila su djeca
starosne dobi od 65 do 78 mjeseci (194-ero
testirana je Kolgomorov-Smirnovljevim
raCunalu programom STATISTICA release 5,
Statsoft Inc. lzraCunati su osnovni statistici.
Normalnost distribucije svake varijable
postupkom.
Razlike izmedu skupina analizirane su na
temelju rezultata analiza varijance i diskriminativne analize. Faktorskom analizom
dobivene su informacije o strukturi promatranih prostora.
djece).
Uzorak varijabli
Uzorak
tini
11 varijabli glasova hrvatskoga
jezika: s, z, 5, S, Z, C, Rv (vokalski),
Rk
(konsonantski), L, U, NJ; dob, spol i postotak
o5te(enja artikulacije. lako su Testom artikulacije ispitani svi glasovi, u daljnju obradu su
uzeti samo gore navedeni glasovi kod kojih je
REZULTATI I DISKUSIJA
U prostoru 11 varijabli koje predstavljaju
najteS(e poreme(ene glasove hrvatskoga
jezika, u skupini 542 ispitanika, izdvojila su
se cetiri faktora (tabl.2-3). Varijanca
ekstrahiranih faktora iznosi 88% (tabl. 1).
Vrijednosti varijance svake varijable kre(u
se u rasponu od .47 do .97. Najvi5im se
komunalitetima istiCu varijable 2, Z, 5, S, Rv,
Rk, C, a najmanjevrijednostipripadaju glasu
L. Usporedbom vrijednosti projekcije varijabli na glavne komponente (tabl. 2) i
prisutan poreme(aj (napomena: u
grafiCkim prilozima su varijable 5, Z i C
napisane kao SCH, ZCH i CH). Na ispitanom
CeSCe
uzorku se poreme(aj ostalih glasova pojavio
samo kod par ispitanika te njihova frekvencija
pojavljivanja ne bi bila dovoljna i pouzdana
za daljnju statistitku obradu.
Mjerni instrumenti
vrijed nosti h ijera rh ijske stru ktu ra I ne a na I ize
(tabl. 3) vidljivo je da prvi faktor saturiraju
glasovi S,Zi C, koji imaju i najveCe uteS(e u
lzgovor glasova h.rvatskoga jezika ispitan je
testom artikulacije (Vuleti(, 1980). Test je
namjenjen ispitivanju svih glasova hrvatskoga knjiZevnog jezika. Glas R je posebno
prikazan kao vokalski (slogotvorni) i kao
konsonantski (neslogotvorni). lspitni materijal se sastoji od 78 slika Ciji nazivi sadrZe
sve glasove hrvatskoga jezika u inicijalnom,
medijalnom i finalnom poloZaju. Postotak
o5te(enja artikulacije procjenjen je prema
Skali uCestalosti glasova Testa artikulacije
(Vuleti(,1990).
kreiranju zajedniCkog latentnog prostora
(.gZ
42Vo zajednidke
varijance. Princip takvog skupljanja jest
a rti ku lacije i stridentnost.
Po akustitkim karakteristikama ovi glasovi
pripadaju najviSim dijelovima spektra (8.8 12 k{z).
zaj ed n iCko mj esto
U drugom faktoru sadrZane su obje
varijante glasa R (vokalska i konsonantska) i
sudjeljuju u obja5njavanju 2O% zajednitke
varijance. Ovoj skupini zajedniCka je vibrantnost, sonantnost, zvucnost i apikoalveolarnost. U akustidkom dijelu spektra nalaze
se u srednjem dijelu (0.5 - 1.6 kHz).
Tre(i faktor cine glasovi 3,2i C kojima je
zajedn iCka predpalatalnost i konsonantnost.
U akustitkom smislu njihovi su formanti
locirani u gornjim dijelovima spektra (2.5 -
Natin provodenja ispitivanja
lspitivanje je provedeno u predskolskim
ustanovama na podruCju grada Zagreba
- .96), objaSnjavajuCi
.
Svako dijete ispitano je pojedinaCnoTestom
artikulacije (Vuleti(,1980). Na koncu je
izvrSena i procjena stanja zubiju i artikulatora.
3.15 kHz).
tot
Emica Faraeo, Diana Arapovii, Mladen Hedever. Fonoloiko-artikulaciiski poremeCaii kod hmatske diece
U (etvrtom faktoru sadr2ani su glasovi
LJ i NJ te L, ali sa znatno manjim utjecajem.
Zvutnost i sonantnost temeljne su karakteristike ovih glasova kojisvoju maksimalnu
energiju posti2u u dijelu spektra 0.25 - 2.5
visokim faktorskim koeficijentom (tabl. 14
15). Tvrdnji o strukturalnim, a time
kvalitativnim razlikama idu u prilog
i
i
i
ltati h ij era rh ij ske stru ktu re fa ktora (ta b L
15\.Za razliku od prethodnih skupina ovdje
se po prvi puta lude uz tetiri primarna i dva
sekundarna faktora.
U mladoj dobi se L pojavljuje uz Rv i Rk,
U i NJ jer njihov nepravilan izgovor u toj dobi
rezu
kHz.
5 akustidkog aspekta karakteristitno je da
glasovi skupljeni u pojedine faktore imaju
slitan polo2aj artikulatora i volumen rezonantnog prostora. Znatajna korelacija postignuta je izmedu prvog itre(eg faktora (.39),
te izmedu drugog i Cetvrtog (.38) (tabl.4).
Pristupimo li analizi promatranog prostora po skupinama koje su rasporedene po
starosnoj dobi zapa2amo i neke strukturalne
razlike (tabl. 5-16). U najmladoj skupini su,
predstavlja normalno razvojno stanje
artikulacije. Djeca izmedu 5.5 i 6.5 god.
trebala bi ispravno izgovarati sve glasove
hrvatskoga jezika. Obzirom da neka djeca
ne usvoje pravilan izgovor svih glasova, L i
obje varijante R se izdvajaju kao zasebni
faktori zbog toga Sto izgovor tih glasova
zahtijeva dobro izdiferenciranu motoriku
jezika. lako su ti glasovi poreme(eni u
relativno niskom postotku njihov poreme(eni izgovor jasno uo(avamo zbog visoke
u(estalosti u govoru. To znaCi da ti glasovi
takoder, izdvojena (etiri karakteristitna
faktora (tabl. 5 i 7) s gotovo identiCnom
raspodjelom uee5(a varijabli u oblikovanju
tih faktora koji sudjeljuju u obja5njavanju
87,5o/o ukupne varijance (tabl. 4). Najvi5e
korelacije ostvarene su izmedu prvog itre(eg
i drugog i Cetvrtog faktora (tabl. 8).
U skupini djece izmedu 4.5 i 5.5 god.
ekstrahirana su iznova Cetiri faktora kojima
je obja5njeno 88 o/o zajedni(ke varijance
(tabl.9). Prvi faktor tine glasoviS,Z iC. U
znatno pridonose ukupnom o5te(enju
artikulacije, odnosno razumljivosti govora.
Rezultati analize varijance (taUt. tZ) i
diskriminativnog postupka (tabl. 18-19)
ukazuju na statistiCki znaCajne razlike
izmedu skupina. Analiziraju(i rezultate
uoCava se da postoje statistiCki znatajne
formiranju drugoga faktora najve(im
dijelom sudjeluju obje varijante glasa R Ciji
su faktorski koeficijenti najve(i, a najmanje
glas L sa faktorskim koeficijentom od 0.34.
Tre(i faktor zasi(en je glasovim a S, Z i C, a
tetvrtom pripadaju glasovi NJ i LJ. (tabl. 9 i
10). lznova se javlja (vrsta logiCka veza
izmedu prvog i tre(eg i drugog i tetvrtog
faktora (tabl. 12).
U najstarijoj skupini (5.5 - 6.5 god.) u
prostoru 11 glasova hrvatskoga jezika
ponovo se izdvajaju eetiri faktora s 85 o/o
zajedniCke varijance (tabl. 13). UoCavaju se i
neke strukturalne razlike. Prvi faktor, baS
kao i u prvoj skupinisaturiraju glasovi S,Z,C,
ali s neSto manjim udjelom u zajednitkoj
varijanci (38%\. U oblikovanju drugog
faktora, u svim skupinama, javljaju se obje
varijante R, ali sada im se pridruZuju i NJ i
LJ. Posebnu novinu tini Cetvrti faktor gdje
se glas L izdvaja, po prvi puta, u zaseban
faktor sa izrazito visokim doprinosom i
razlike izmedu svih skupina. ZapaZaju se ne
samo kvantitativne nego
i
kvalitativne
razlike.
Najve(e korelacije
s izdvojenom diskriminativnom funkcijom, izmedu prve i druge
skupine ispitanika, ostvarile su varijable koje
su predstavljale glasove: LJ, NJ, 5, Z, oba
oblika glasa R, te postotak o5te(enja
artikulacije (%OART) (tabl. 20-21).
Prvu i tre(u skupinu, takoder, mogu(e je
razlikovati na razini znatajnosti od .0000 s
koeficijentom kanoniCke diskriminacije od
.523. 5 najve(im znatajnim korelacijskim
vezama s diskriminativnom funkcijom
izdvajaju se glasovi U, Rk, NJ, Rv, te %OART,
dok se utjecaj glasova iz skupine tjesnatnika
(5,2) znatno smanjuje (tabl. 22-23).
Diskriminativnom analizom rezultata
druge i tre(e skupine djece izdvojena je
jedna diskriminativna funkcija na razini
.0000. Toj diskriminativnoj funkciji u najr68
Hrvatskn revija za rehabilitacijska istalivanja 1998, Vol 34, br.
veCem dijelu doprinose %OART, te L, Rk i
Rv. Temeljni statistici i prethodne analize
ukazuju na trend opadanja postotka oste(enja artikulacije (tabl. 24-25).
ZapaZa se da glasovi iz skupine S, Z, C
slogotvorni glas R ima 70o/o djece najmlade
skupine. NajteS(e pogre5ke u izgovoru glasa
R jesu supstitucije, distorzije iomisije. Omisije
su se odnosile iskljudivo za slogotvorni oblik
najmanje pridonose razlikovanju pro-
glasa R (Rv).
Takoder je ispitano i razlikovanje medu
skupinama prema spolu. Prate(i rezultate
diskriminativne funkcionalne analize uoCava
se smanjivanje razlika izmedu spolova sa
porastom starosne dobi (tabl. 26-28 , graf .
2). lako su razlike statistiCki znatajne, u ukupnom manifestnom prostoru vrijednosti se
pribliZavaju granici znatajnosti. Analiza
varijance takoder ukazuje na postojanje
razlika medu spolovima. To se poglavito
odnosi na djecu najmlade skupine. Djevojtice
su uspjeSnije u izgovoru glasova S, oba R i U,
te imaju niZi postotak ukupnog o5te(enja
a rti ku lacije. U drugoj sku pi n i takoder postoje
razlike u korist djevojtica u izgovoru glasova
Rv, Rk i Lj. Te su razlike izrazitije u latentnom
prostoru i potvrduju prethodno izreCeno. U
najstarijojskupini nisu nadene razlike kako u
manifestnom tako niti u latentnom prostoru.
lsti rezultat dobiven je i postupkom analize
varijance. Statistitki najve(e razlike dobivene
su u rasponu dobi od 3.5 do 4.5, uvijek u korist
djevojdica koje su imale i manji postotak
oSte(enja artikulacije (graf 2)
4.5 god. u 85% slu(ajeva ispravno su
izgovarala glas NJ; djeca u dobi od 4.5 do
5.5 god. su u 97o/o slucajeva ispravno
izgovarala glas NJ, dok je u najstarijoj skupini
tak 99% djece znalo totno izgovoriti
ispitivani glas. Supstitucije glasa Nj bila su
karakteristika najmlade skupine.
SliCna
raspodjela je i s glasom U. Kao pretpostavka
totnom izgovoru glasa R jest, izmedu
ostalog, i mogu(nost to(nog izgovora glasa
L. U naSem uzorku 84.5o/o djece najmlade
skupine ispravno izgovara glas L. Distorzije
su prisutne u 7o/o, supstitucije u 8% slu-
(ajeva, a omisija samo kod 0.5% djece. U
kasnijoj dobiomisije nisu zabiljeZene. U dobi
% total
kumulr
kumul.
Eigenval
var..
EiEenval
?h,
1
4.6427
42.2067
4.6427
42.2067
2
2.2312
20.2847
6.874'l
62.4915
3
1.7293
15.7208
8.6033
78.2123
4
1
.077',l
9.7912
9.6804
88.003s
-
svi
I
str 165-152
od 4,5 do 5,5 god. 88% djece zna dobro
izgovoriti glas L, a u najstarijoj skupini taj
postotak dostiZe 95o/o. Slogotvorni i ne-
matranih skupina i u gotovo 73% sludajeva
uspje5no su izgovoreni. Ako su glasovi iz
spomenute skupine lo5e izvedeni onda se
uglavnom radi o distorzijama, a u samo 37o
sluCajeva radi se o supstituciji i to samo u
najmladoj skupini. Najve(a razlika medu
skupinama ispitanika dobivena je na glasovima Rk, Rv, L, LJ i NJ. Sto se tite glasa NJ
naS uzorak je pokazao da su pogre5ke u
izgovoru najCeS(e na razini distorzija i
supstitucija. Djeca starosne dobi od 3.5 do
TABLICA L Prikaz vrijednosti izdvojenih aniajnih faktora
l,
o),
zajedno
Emica FaraRo, Diana ArapoviC, Mladen Hedever. Fonoloiko-artikulacijski poremeiaji kod hrvatske djece
TABLICA 2. Paralelne projekcije i komunaliteti varijabli - za sve skupine zajedno
FaHoi
2
Faktoi
1
Faktor
Faktor
3
4
komunaliteti
.9579
.9692
.9234
.1954
.0579
.0684
.1
843
.0931
.9635
.1
493
.0837
.9733
.0896
1142
.2274
.1
063
.9237
.9492
z
c
't926
.1129
.1221
1204
.9672
.9715
't721
.0633
.8996
Rv
.0558
.9525
.9288
.1 048
.1637
RK
s
z
c
5
.0781
.0567
.9458
.9518
L
1',t17
.4716
.0461
.rl815
.9374
.9496
.4689
LJ
.0598
.3236
.14',t9
.w9
.8423
184
.0368
.0988
.8708
.7837
Primar. faktor
Primar. faktor
Primar. faktor
NJ
1
1
153
1
558
TABLICA 3. Hijerarhijska struktura oblique faktora
Sec.
Primar. faktor
faktor
1
t
2
3
4
S
.5078
.8355
.0611
.0503
.0369
z
c
.4972
.8495
.7955
.0481
.0182
.0348
.0874
.0434
.0294
s
.0555
.0221
.7958
.0266
z
.5742
.5733
.0528
.023',!
.7992
.0281
.7922
-.0232
.0691
-.0396
-.0158
-.069s
-.0288
-.3696
-.0049
-.0238
-.7026
.s302
c
.5107
.0473
.0646
Rv
.4873
-.0611
-.8333
RK
.4991
-.0415
-.8353
L
.4373
.0062
-.3691
LJ
.5529
.4605
-.0742
NJ
-.1
TABLICA 4. Matrica interkorelacija oblique faktora - sve skupine
t:.,3
4
1
2
1
0.1769
0.3906
0.2317
2
0.1769
1
0.2357
0.3788
3
0.3905
0.2357
1
0.27',t6
4
0.2317
0.3788
0.2716
1
1
933
.0724
.0064
lro
-.752',1
TABLICA 5. Prikazvrijednosti izdvojenih znaiajnihfaktora
-
prva skupina
turnut.
rise;;!
"tritf.
eig*nuil
'l
4.7568
43.2435
4.7568
43.2435
2
1.8972
17.2468
6.6539
60.4903
3
1.7545
15.9502
8.4085
76.44'l
4
1.2173
1
1.0669
9.6258
87.5075
Ya'
TABLICA 6. Paralelne projekcije i komunaliteti varijabli prva skupina djece (3,5-4,5)
Faktor
Fahtor
fCktor
Faktor
2'
,3
4
.0811
"t649
.0909
112
.9459
.9491
1,"
,
5
.9559
z
.9504
c
.8753
."t
s
17 16
1
z
c
."t716
.1079
.0972
.9575
.9045
Rv
586
.0668
RK
1302
.9459
.1265
L
1741
.4017
.0463
LJ
.0881
,2212
NJ
.1298
.0024
1
5
303
.9663
189
.1067
.9552
.2443
.'1475
.8617
.1271
.9546
.1304
.9588
.0928
.1461
.9631
1
196
..komunaliteti
.1428
1
556
.1221
1
.8652
.1743
.54/.1
.9581
.8866
.8684
.8669
.7859
.4897
TABLICA 7. Hijerarhijska struktura komponenti - prva skupina
Sec,
fbktor
Primar, fqktor,
Prim"Ci.
faktor
Primar;
fahor
Primar. faktor
1
1
2
3
4
.5222
.8298
.8391
.0369
-.0033
.0205
.4991
.0s69
.0411
.0372
.5426
.s376
.7441
.0325
1112
.0094
.0406
.04't1
.0228
.8141
.0284
.53s5
.0481
.8177
.7831
.0244
.4952
.0502
-.0689
.0051
.0151
RK
.5495
.5757
.0338
.0337
-.8099
-.0't21
L
.5055
.0479
-.7914
-.2645
-.0167
-.0807
-.3942
LJ
.s986
.50'r4
-.062',1
-.0579
.0043
-.0049
-.7185
5
z
c
s
z
c
Rv
NJ
.0036
.1
171
348
-.0054
-.7081
Emica Farapo. Diana Arapovit, Mladen Hedever. Fonolo9ko-artikulaci,iski poremeiaji kod hrvatske djece
TABLICA 8. Matrica interkorelacija oblique faktora - prva skupina
I
2
I
1
0.239886
2
0.239886
1
3
0.376829 0.280399
4
0.331345
,4
3
0.438175
0.376829 0.33't345
0.280399
0.438175
1
0.300976
0.300976
1
TABLICA 9. Prikazvrijednosti izdvoienih znaiajnihfaktora
o/o
total
kumul,
kumul.
Eigenval
var.
Ei$enval
Vo
1
4.4709
40.6449
4.4709
40.6449
2
2.2992
20.9018
6.7701
61.5469
3
1.9129
17.3899
8.6831
78.9367
4
'1.0001
9.0910
9.6831
88.0277
'
druga skupina
TABLICA 10. Paralelne projekcije ikomunalitetivarijablidrugaskupina(4,5-5,5)
FaKor
Faktor
Fdktor
1
;'f:.
3
Faktor
4
komunaliteti
s
.1575
.0697
.9649
1
081
.9725
z
c
.1309
.1999
.0776
.973',!
1
138
.9831
093
.9389
.1
.081s
.9399
5
.9578
.0892
.1859
133
.9727
z
c
.9634
.'t027
.1766
.1044
.9808
.9557
.0125
.1207
.0374
.9385
.0296
.0187
1 355
.9284
Rv
RK
.9561
.0575
.6464
.'t766
.0761
.3345
.9324
.5634
LJ
.0966
.0504
't509
.1
NJ
.0439
.3442
0973
.7711
.8585
.7469
.7615
L
052
1146
172
1
.9015
Hrvatska revija zqrehabilitacijska istraZivanja 1998, Vol 34, br.
I, str l,65-182
TABLICA I I. Hijerarhijska struktura komponenti - druga skupina
Fakttif
r,,,.1
Faktqr.,
,
l'-{$
,
;.,
,Fa$or,
komuhatiteti
=081
.9725
s
.1575
.0697
.9649
.1
z
.1309
.1999
.0776
.9731
.9389
.1
.1
.0892
.1027
.1859
.1
2
.9578
.9634
c
.9557
Rv
.0374
.0125
.9386
RK
.0966
.0504
c
s
L
.1509
.0439
LJ
NJ
093
138
.9831
.0815
.9399
133
.9727
.1766
.1044
.9808
.1207
.0187
.'t355
.9284
.0761
.3345
.9324
.5634
.7711
.8585
.7469
.7615
.0296
.9551
.0575
.6464
.3442
0973
.1766
.1
052
.1146
TABLICA 12. Matrica interkorelacija oblique faktora - druga skupina
1
1
i
1
70.1 70036
0.337899
0.227201
1
0.215793
0.469206
70036
2
0.1
3
0.337899
0.215793
1
0.264498
4
0.227201
0.469206
0.264498
1
TABLICA 13- Prilazvrijednosti izdvojenih znaiajnihfaktora
U,
iis"noat
-
treca skupina
totif.
vaf
%
1:::::::::::l:::::::
1
4.1447
37.6794
4.1447
37.6794
2
2.5s58
23.2342
6.7005
60.9136
3
1.6011
14.5551
8.3016
75.4687
4
't.0327
9.3879
9.3343
84.8565
1-7
?
.9015
Emica Farago, Diana Arapovii, Mladen Hedever. FonoloSko-artikulacijski poremetaji kod hrvatske diece
TABLICA 14. Paralelne projekcije i komunaliteti varijabli - treia skupina
Faktor
Faktor
1
2
komunaliteti
3
Faktor
4
-.0139
.9151
-.0106
fektor
s
.9235
.0382
.2462
z
.9474
.0488
.2',t7
c
.9388
.0445
.2366
.0131
.9473
.9394
5
.2275
.9403
z
c
.2275
.0752
.0752
-.0454
.9403
-.0035
-.0035
.9416
.9416
.9479
.0969
0498
1 078
.9198
069
.0204
-.0293
1754
.7857
.9362
.8856
.5881
.7684
.1191
-.2614
.4019
.2177
.0166
Rv
L
-.0467
-.0053
.8609
.0929
LJ
.0054
.6494
RK
.2439
NJ
TABLICA
15.
.9143
.1
.5097
.8879
Hijerarhijska strukturafaktora - treCa skupina
Sek.
faktor
Sek,faktor
Prim. faktor
1
-.6909
5
.6603
2
.o347
z
c
.6s83
.0409
-.7155
.6639
.0381
-.7049
s
,6551
.0615
.0029
z
,6551
.0615
c
.0296
RV
.6266
.1152
RK
.0779
1
Prirn..,fa*t6f
2
-.0001
Prim.
faktor
3
Prim. faktor
4
.0153
.0139
.0088
.0052
-.01 't 9
.0124
.0054
.0141
.0029
.0299
.0299
.7124
.7124
.0112
.0112
.0024
-.0809
.6967
-.0505
.5009
.0299
.8071
.0492
.4917
.0801
.7243
.0721
.0296
-.0401
L
-.0157
.4962
.0091
-.0411
.0161
-.7982
LJ
.0066
.s889
NJ
.1
.00s3
-.2048
.4894
.4738
-.0419
-.1582
-.4246
.2918
094
1
153
TABLICA 16. Matrica interkorelacija oblique faktora - treia skupina
z
1
1
1
1
3
4
.4627
-.0097
1
.0733
.2961
161
2
1161
3
.4627
.0733
1
.0379
4
-.0097
.2961
.0379
1
I 14
Hrvatskn revija za rehabilitaciiska istraiivania I 998, Vol 34, br.
l, str 165-1 82
TABLICA 17 . Rezultati analize varijance
PRVA
EVI
I
F
1.0364
S
Z
0.8s69
c
1.8346
11.9770
5
z
1't.2001
c
c
7.0039
F
p
F
.'p
2.0346
.1547
.5174
1.6523
1995
.4696
.'t607
.0000
3.1717
12.3390
.0758
.000s
2.0193
10.9941
.001'r
.0151
.0313
5.9745
2.9067
9.8886
10.0782
.0018
.0891
DRUGA I TRECA
PRVAT TRECA
.3554
.4251
.0000
.0009
3.4879
I DRUGA
.4725
.4936
F
p
.5904
.4427
.4495
't802
.5029
.6715
.2692
1562
.0000
1.2239
.0000
1.4679
.0004
1.5539
.0107
.8483
.2264
.2133
.3576
2.6194
.1064
25.9027
.0000
.0000
3.9509
.0473
1.2305
.0009
5.',t284
.0241
20.4408
19.4545
12.7553
6.5793
22.2609
RK
13.78't5
.0000
.0000
I
5.7553
29.0072
.0034
.0000
1.8477
't749
28.3496
.0000
42.8201
.0000
1.9536
.1631
20.6787
16.4071
.0000
21
405
10.9434
.0000
24.96',t3
32.9721
.0000
.0000
.4889
5.4726
.4849
12.1o',t
RV
L
LJ
NJ
%OART
TABLICA
18.
1
.0000
1
.0016
.0011
Rezultati diskriminativne analize za tri skupine djece
Wilks'
KanoniCki
Eig,s
*i
Va'l,U.e"
0.2769
0.4657
0.7388
1
0.0601
0.2379
0.9433
centroidi skupina
kor.1
kor. 2
G_1:1
-.7049
.2032
G 2:2
-.0455
-.3284
G_3:3
.6084
19.
1
638
Korelacijske vrijednostivarijabli s diskr.funkciiom - lajedno
Kor.1
-.0547
-.0s23
Kor.2
.2242
C
1132
s
-.3762
-.3674
-.2969
.2331
.2958
s
Z
z
c
.2009
.2643
't621
-.3886
-.4188
.2271
-.0308
LJ
-.2774
-.s688
NJ
-.4631
,5379
%OART
-.4604
.1907
RV
RK
L
.2072
.5485
I
t)
df
,p-r,azina
61.1 856
28
.0000
31.0355
13
.0033
x'
Lambda
0
TABLICA
1
1
.0198
Emica Faraso, Diana ArapoviC, Mld.en Hetlever. [email protected] porenedaii kad hmatskc diece
TABLICA 20. Rezultati diskritninatiwte analize prve i druge skupine i ispitanil<a
TABUCA 2I . Korel.acijsl<c vrijednosti varijabli s diskr. funlccijom - zojedno
TABUCA 22. Diskrilninatiwn analizt prve i treCe skupine
176
--i
I
I
I
I
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraZivanja 1998, Vol 34, br.
l,
str
165-182
I
I
]
TABLICA 23.Korelacijske vrijednosti varijabli s diskr. funkcijom - zajedno
!lj::
,i!:i
,,
z
.0544
.05't8
c
."t074
5
z
.3417
.3334
c
c
.2699
1 939
s
RV
.3566
RK
.3847
L
NJ
.2533
.4946
.3776
%OART
.4341
LJ
TABLICA 24. Diskriminativna analiza izmedu druge i tre& skupine ispitanika
Ei$en-
:,:...,,,:!
,
0
0.1 681
0.3793
0.8551
centioidi skupina
kor,
G
1,
1:2
-.4099
G_2:3
.4078
TABLICA 25. Korelacijsk vrijednosti varijabli s diskr. funkcijom
(or,1
S
.0955
z
.0833
c
.0528
s
.'t375
z
-.1 506
c
c
.1549
RV
1't45
-.2012
L
-.2474
-.2815
LJ
-.1738
NJ
-.0869
-.2908
RK
%OART
1-7-7
58.54't9
df
p-razina
15
.0000
Emica Furago, Diana Arapovic, Mladen Hedever. FonoLoSko-artikulacijski poremedaji kod hrvatske djece
TABLICA
26.
Rezuhati analize varijance (prema spolu) p < .050
svl
PRVA
I DRUGA
PRVA I TRfCA
DRUGA I TRECA
:f
p
F
p
F
p
4.7727
3.5163
.0304
.0627
.0102
.9',t97
.4544
.5011
.0629
.8022
.1491
.6999
2.3905
1.2714
2.7132
.6705
.4785
.1016
.4141
.0351
.8516
.2909
.1487
.7002
1.0155
.5903
.3148
1.1674
.4901
.0482
.8265
1.0155
.3148
.4813
.4889
.7872
1.1624
.2823
.6557
.7098
1.1624
.2823
RV
.1996
12.1292
.0731
.1 389
.44',t2
14.2011
.0004
.0018
.5955
RK
.'t 105
.7399
1176
.0038
1.4739
.2262
8.5669
.2554
.2026
.0019
.7761
s
z
c
s
z
c
c
't2.8276
.0006
.0002
9.9824
2.4715
L
6.1437
LJ
2.2588
.0143
1349
NJ
1
.3551
.2462
1.6351
12.273',!
.0006
2.6749
%OART
1
036
p
F
1.7149
Kanonidki
value
0.0443
0
0.2059
0.9s76
centroidi,,,lfgpina
G_l:'l
-.200't42
G 2:2
-.22031
TABLICA 28. Korelacijske vrijednosti varijabli s diskr. funkcijom
s
z
c
s
Kor-1.
.3163
.2307
.2679
.2211
z
.1883
c
.'t504
RV
.7654
RK
.8101
L
.6265
LJ
.4101
NJ
.2376
%OART
.701',\
178
x'
23.',t251
1
909
.8477
.5408
.3171
.4624
.5736
14.0024
15.6809
.0002
9.3806
4.0193
.0023
.5139
.9651
1.3488
.2459
.3795
11.7449
.0007
.
Wilks'
Lambda
R
.2601
.2804
.3576
TABLICA 27. Rezultati diskriminativne analize - prema spolu
Eigen-
1227
df
p:razina
12
.0267
.0000
.0458
Hrvatskn reviia za rehabilitac
1998, Vol 34, br.
ZAKUUCAK
lz svega do sada navedenog moZemo re(i
da su najte_S(e poreme(eni glasovi u skupini
542 djece: S, Z, C, S, z, C, Rv, Rk, L, LJ, NJ. To
je u skladu sa sliCnim istraZivanjem poreme(aja glasova u hrvatskom jeziku (Vuleti(,1987), provedenim na djeci osnovnoSkolske dobi.
najmlade skupine (3.5 do 4.5 god.)
naj(eS(e su poreme(eni isti glasovi, ali sa
neznatnim izmijenama u redoslijedu javljanja pogresaka: 5, 2, C, s, z, C, Rk, Rv, U, L,
U djece
NJ.
U skupiniod 4.5 do 5.5 godina i najstarijoj
skupini (5.S - 6.5) identiCan je redoslijed
poreme(enih glasova po utestalosti, pa tako
po frekvenciji poremeCenosti slijede glasovi:
S, Z, C, s, c, z, Rk, Rv, L, LJ, NJ.
Najte5(e izgovorne poteiko(e su sigmatizam, slijede rotacizam i lambdacizam.
U drugim istraZivanjima (Vuleti( i drugi, u
SkariC,1991). pojavljuje se mnogo rijede i
kapacizam. U na5em ispitivanju ti glasovi nisu
uvr3teni u obradu zbog izuzetno malog
postotka poreme(enosti (svega 2 sludaja u
uzorku od 542 ispitan i ka). U skupin i suglasn i ka
najteS(e su poreme(eni glasovi S, Z i C.
Analizom poremeCenog izgovora na3ih
ispitanika zapa2a se visoka korelacija
postotka ispravnog izgovora s porastom
starosne dobi. lstovijetno je i s vrstama
pogre5aka. U najmladoj skupini ispitanika
prisutni su svi oblici pogre5aka (omisije,
supstitucije i distorzije). porastom starosne
I. str 165-lS2
dobi broj pogreSaka u obliku omisija i
supstitucija se smanjuje. U najstarijoj grupi
djece i dalje su prisutni poreme(aji svih
glasova (frekvencijski vrlo malo), ali teZina
poreme(aja opada jer se u najve(em broju
slutajeva radi o distorzijama koje predstavljaju blaZi poreme(aj. lz ove skupine
treba iskljutiti glas L jer kod njega nalazimo
ilitoCno produciran glas ( 95% sluCajeva). ili
se pak radi o supstituciji u preostalom dijelu
od 5o/o.
U nas bi djeca starija od 5.5 godina
trebala ispravno izgovarati sve glasove
(Vuleti(,1987), pa bismo mogli re(i da
poreme(eni glasovi u najstarijoj skupini
djece ne spadaju vise u razvojne poreme(aje
govora ve( se pogre5an izgovor poreme(enih glasova ustalio i predstavlja
izgovornu teSko(u, dislal iju.
Ovo istra2ivanje na ovako velikom uzorku
moZe posluZiti i za postavljanje izgovornih
normi po5tuju(i dobni slijed, te posluZiti kao
smjernica za govornu rehabilitaciju. Smatramo da nakon pete godine artikulacijki poremecaji prestaju biti razvojni, pa postojivelika vjerojatnost da Ce i dalje egzistirati. U
takvom sluCaju smatramo nu2nim potra2iti
pomo( logopeda. Uzmemo li u obzir blaZi
kriterij, kakvim obitno prosudujemo govor,
dolazimo do broja od l-4% odraslih oioba s
nekim govornim poreme(ajem (SkariC,
1991), dok je pri stroZim kriterijima taj
postotak znatno ve(i.
LITERATURA
American Psychiatric tusociation: Diagnostic and Statistical Manual of Mental
Disorders, Fourth Edition, DSM-lVrM, International version
with ICD-10 Codes, Washington, DC, 1995.
Baker,E., McCabe.T.: Childhood speech impairments information shee!
University of Sydney, Australia,lggg.
Compton, A' J.: Generative Studies ofChildren's Phonolgical Disorders.Journat
oi Speech anO Hearing'OisorUers, vol. 35, .|970, 315 - 339.
Edvards, M' L': lssues in Phonological Assessment. Seminars in
Speech and Language, vo'.4,4,1963,351 - 373.
Kenney, K' w., Prather, E. M., Mooney, M., Jeruzal, N.: Comparison Among
Three irtiiulation Sampling procedures with preschool
Children. Journal of Speech and Hearing Research, vo\.27,2, 1gg4,226 -
ij1.
Kenney, K' W', Prather, E. M.: Articulation Development in Preschool
Children: Consistency of production. Journal of Speech and Hearing
Research, vol.29,1,1986,29 - 36.
Leonard, L': Unusual and Subtle Phonological Behavior in speech of Phonologically
Disordered children. Journal of Speech and Hearing
Disorders, vol. 50, l, 1985, 4 - ,|3.
Leneberg, A.: A Biological Perspective of Language. (ln: Language; Ed.
oldfield, C. and Marshall, C.), penguin books, 1968, 32 - 47.
Schwartz, R', Leonard, 1., Folger, M., wikox, M.: Early Phonological Behavior
in Normal Speaking ,nd trigragu Disordered children:
Evidence for a Synergistic View of Linguistic Disorders. Jouinal
of Speech and Hearing Disoriers, vot. i's, igao, 357 - 377.
179
Emica Fara?o, Diana Arapovii, Mladen Hedever. Fonololko-artikulacijski poremeCaii kod
hnatsk
diece
Schwartz, R.: The Phonologic System: Normal Acquisition. U: Speech Disorders in Children (Ed.: Costello, J.), College-Hill Press, San Diego,
1984,25 - 74.
Shriberg, L. D., Kwiatkowski, J.: A Follow-up Study of Children With Phonologic Disorders of Unknown Origin. Journal of Speech and
Hearing Disorders, vol. 53, 2, 198& 144- 155.
Shriberg, L. D., Kwiatkowski, M. A.: Computer-Assisted Natural Process Analysis (NPA): Recent lssues and Data. Seminars in Speech and
Hearing, vol.4 4, 1983, 389 - 405.
Shriberg, 1., Kwiatkowski, J.: Phonological Disorders l. A Diagnostic Classification System. Journal of Speech and Hearing Disorders, vol.
47,1982-a,226-242.
Shriberg, 1., Kwiatkowski, J.: Phonological Disorders ll. A Conceptual Framework for Management. Journal of Speech and Hearing
Disorders, vol. 47, 1982-b, 242 - 256.
Skariq l.: Fonetika hrvatskoga jezika. U:Babi( S. i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjizevnog jezika. Globus, Nakladni
zavod i HAZU, Zagreb, 1991 (str.: 100-120, 146-200)
Skari(, l.: Govorne pote5ko(e i njihovo uklanjanje. Mladon, Zagreb, 1988.
Vuleti(, D., Ljube5i(, M.: lzgovor u djetaka i djevojdca. Defekologija, 20, 1'Z,Zagreb, 1984, 4l - 50.
Vuleti(, D.: Govorni poremeoji. lzgovor. Skolska knjiga, Zagreb, 1987.
Vuleti(, D.: Test artikulacije. Fakultet za defektologiju Sveudlitta u Zagreba. Zagreb 1990.
Vuletic, D.: Test artikulacije. Fakultet za defektologiju, Zagreb, 1980.
PRILOG
Graf
L
Interakcijska
lrivulja
promaEanih varijabli
--o-oo'
-{-..-]+cc
-^-+-
t.E
1.6
6
E
1.4
1.2
-*--e-o.
-'o--
1.0
0.8
G_l:1:
G_2:.2
S
Z
C
scH
ZCH
cH
Fnr'
RK
L
LJ
NJ
%oART
GRUPA
Graf 2.
Intcrakoijska kivulja promarrmih varijabli
2.2
1.6
6
e
o
o
1.1
+
-o-o.
.+.
-..-
1-2
-]-
't.0
scH
ZCti
RV
RK
L
u
NJ
0.8
G_l:1:
G_22
180
-^-
%oART
Hnatskn revija za rehabilitacijskn istrativanja 1998, Vol 34, br.
l, st 165-lg2
PHONOLOGIC.ARTICULATORY DISORDERS IN CROATIAN
CH ILDREN
ABSTRACT
In this research we tried to establish the state of articulation in children between 3.5 and 6.5 years
of age and
make a classification of disturbed sounds in relation to chronological age. Our research comprised 542
children of
both sexes with normal psychomotor development in pre-school settings in the area of the city ol zagreb.
Each child was tested individually by Articulation Test (Vuleti4 1980). The most frequently
disturbed sounds in the
chifdren tested are [l $l ltl, lsl, lzl, ttsl, lRvt, tRct, tll, llil, lnil. tn children of the youngest age group (3.5 - 4.5
years) the same sounds-are most frequently disturbed, but wilh minor differences in
their ord-er:j ry li ny, u,
lzl, lts/, lRvl, lRcl, llit, tlt, tnit.
on the basis of groups of disturbed sounds we can conclude that the most frequent articulatory disorder is
sigmatism, followed by rhotacism and lambdacism. Given the large sample of iespondents, our results
can
serve as articulatory norms in relation to age, as well as guidelineiin speech therapy.
'181

similar documents