Bolesničko pomazanje

Report
Bolesničko
pomazanje
Priredila: Vlatka Panenić, dipl. theol.
Biblijsko utemeljenje
 Isus sam sebe predstavlja kao liječnika koji
je došao radi bolesnih (usp. Mt 9, 12; Lk 5,
31; Mk 2, 1).
 Za Isusa liječenje bolesnih ide uz bok
naviještanja kraljevstva Božjega (usp. Mt 4,
23-25; Mk 1, 39; Lk 6, 17-19).
Apostoli nastavljaju Kristovo
djelo
 Nalog
liječenja
i
ozdravljanja Isus daje i
apostolima (usp. Mt 10,
7).
Apostoli
su
propovijedali obraćenje,
izgonili
zloduhe
i
mnoge
nemoćnike
mazali uljem, a oni su
potom ozdravljali.
 Ozdravljenja su vezana
uz propovijedanje, ona
su stoga znak onoga što
čini Kristova riječ, no
ozdravljenja su nužno
vezana uz vjeru i
molitvu.
Temeljni tekst: Jak 5, 14-15
Boluje li tko među
vama? Neka dozove
starješine Crkve! Oni
neka mole nad njim
mažući ga uljem u ime
Gospodnje, pa će
molitva vjere spasiti
nemoćnika; Gospodin
će ga podići i, ako je
sagriješio, oprostit će
mu se.
Iz ovog teksta je vidljivo sljedeće:
 Ovdje se pretpostavlja da se radi o




bolesniku koji leži.
Iako se ne mora raditi o
zaređenim “starješinama” (tj.
prezbiterima), očito je da se radi o
određenim
starješinama,
predstavnicima hijerarhijske, a ne
karizmatske Crkve.
Molitva vjere isključuje svaku
magiju.
Izraz “podići” ima i duhovno i
tjelesno značenje.
Spominjanje grešnosti bolesnika
ne želi stavljati grijeh i bolest u
uzročnu vezu. Bolest nipošto nije
posljedica grijeha.
Povijesni pregled
 Praksa molitve, polaganja ruku i mazanja bolesnika uljem nastavljena




je i kasnije u Crkvi (Tertulijan, Hilarije, Ćiril Aleksandrijski…)
Od vremena teologa Petra Lombarda (1160.) ovaj sakramenat naziva
se: posljednja pomast.
Pravoslavna crkva svrstava bolesničko pomazanje među sakramente; u
bitnim stvarima slaže se s Katoličkom crkvom. No, u ovoj Crkvi ovaj
sakramenat mogu primiti i zdrave osobe, koje žele ozdraviti od svojih
duhovnih slabosti, bolesti.
Protestanti odbacuju sakramenat bolesničkog pomazanja. Naime, već
je Luther odbacio Poslanicu sv. Jakova, koja u sebi krije temelje ovog
sakramenta.
Tridentski sabor (1545.-1563.) je naglasio je bitne oznake ovog
sakramenta, koje i danas vrijede. Djelitelj sakramenta isključivo je
svećenik i biskup. Iako je ovaj Sabor naglasio da se bolesničko
pomazanje podjeljuje bolesnicima, ipak je poslije njega u Crkvi
prevladao stav da se ovaj sakramenat podjeljuje onima koji su u bližoj
smrtnoj opasnosti, to jest umirućima.
Bolesničko pomazanje prema novom Redu
bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesne iz 1973.
godine
 Drugi vatikanski sabor (1962.-1965.) donosi neke novosti u pogledu





ovog sakramenta. Prije svega, on s pravom smatra da je ovaj
sakramenat prikladnije nazivati bolesničkim pomazanjem, a ne
posljednjom pomašću. Papa Pavao VI. 1972. godine ostvaruje
smjernice Sabora u dokumentu “Sveto bolesničko pomazanje”.
Plodovi bolesničkog pomazanja su:
1.
bolesnik se sjedinjuje s Kristovom mukom za svoje dobro i za
dobro Crkve;
2.
prima potporu, mir i ohrabrenje da kršćanski podnosi tegobe
bolesti ili starosti;
3. prima opraštanje grijeha, ako to nije mogao primiti u sakramentu
ispovijedi;
4.
dobiva zdravlje, ako to koristi duhovnom spasenju; pripravlja
bolesnika za prijelaz u vječni život.
Primatelji sakramenta
 Vjernici koji su zbog bolesti
ili starosti pogibeljno
bolesni.
 Svaki put kada kršćanin
teško oboli, može primiti
sveto pomazanje; isto tako i
nakon primanja, kad se
bolest pogorša.
 Prije operacije, starci kojima
su snage znatno oslabile, te
bolesna djeca koja razumiju
da im ovaj sakramenat može
biti okrepom.
 Ako je bolesnik umro, onda
mu se ne podjeljuje ovaj
sakramenat; a ako se sumnja
da je umro, onda mu se
podjeljuje uvjetno
Način podjeljivanja bolesničkog
pomazanja
 Podjeljivanje
sakramenta
bolesničkog
pomazanja sastoji
se u mazanju čela
i ruku
blagoslovljenim
uljem, pri čemu
se jedanput
izgovaraju riječi
tj. forma.
Ovim svetim pomazanjem i
svojim preblagim milosrđem
neka te Gospodin milošću Duha
Svetoga pomogne, neka te
oslobođena od grijeha spasi i
milostivo pridigne.
Neke napomene
 Sakramenat bolesničkog pomazanja trebalo bi
primati pri punoj svijesti.
 Obitelj treba na prikladan način reći svom
bolesnom članu da je teško bolestan i da se preko
sakramenata ispovijedi, bolesničkog pomazanja i
euharistije (pričesti-popudbine) treba pripremiti za
susret s Bogom.
 Prikladno je da se ovaj sakrament, ako je moguće,
slavi u sklopu euharistijskog slavlja.
Društvena percepcija bolesti, patnje i
smrti
 Zavjera šutnje: bolesnik ne
smije znati da je teško
bolestan, ne smije znati da
će možda uskoro umrijeti i
zato mu ne treba ni
bolesničko pomazanje.
 Patnja se nastoji izbjeći po
svaku
cijenu,
nije
osmišljena
 Smrt je tabu tema, o njoj
se ne govori, a ona je
jedina
sigurnost
i
neminovnost
čovjekova
života
Bolest i patnja u kršćanskoj
perspektivi
 Bolest je iskušenje za našu vjeru,
za naše pouzdanje i za našu
ljubav.
 Naš stav prema Bogu i ljudima u
trenucima suočenja s patnjom i sa
smrću daje vrijednost svemu
onome što činimo i svemu našem
životu. Tako se pridružujemo
Kristovu vazmenom otajstvu:
njegovu prijelazu kroz smrt u
život.
 Krist nas je naučio kako i naša
patnja i smrt mogu i trebaju biti
“spasiteljske” i “osloboditeljske”,
ako ih ljubavlju pridružimo
njegovoj patnji i smrti.

similar documents