Slide 1

Report
Univerzitet u Sarajevu
Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije
Doc.dr. sc. Haris Halilović
Univerzitet u Sarajevu
Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije
Doc. dr. sc. Haris Halilović
Tel. +387 33 561 275
E – mail: hhalilovic@fknbih.edu
IV Saslušanje svjedoka
1. Pojam
Pod pojmom svjedoka treba razumjeti osobu koja na
poziv organa krivičnog postupka svjedoči o
činjenicama koje su predmet utvrđivanja u postupku
i o kojoj ima čulna zapažanja[1]
[1] Sijerčić-Čolić, H.: Knjiga I str. 305.
 Predmet svjedokova iskaza jesu uvijek činjenice koje je
on bilo sam spoznao, vlastitim opažanjem (tzv. svjedok
očevidac) bilo da ih je čuo od drugih osoba (tzv.
svjedok po čuvenju), a ne eventualnog njegova
mišljenja, stavova, vrijednosne ocjene i sl.[1]
[1] Krapac, D.: Institucije, str. 365.
 U okviru opće teorije o dokazima i dokazivanju u
krivičnom postupku svjedok je dokazno sredstvo, njegov
iskaz dokazni osnov, a svjedočenje procesna radnja
izvođenja dokaza koja se sastoji u saznavanju na zakonom
utvrđen način dokaznih osnova sadržanih u dokaznom
sredstvu[1].

[1] Sijerčić-Čolić, H.: Knjiga I str. 305. citat prema istom
autoru, Svjedok u kaznenom postupku . .., str. 3-14.
 U načelu svaka osoba kojoj je nešto poznato o
činjenicama koje se utvrđuju u krivičnom postupku
može biti svjedokom u krivičnom postupku osim ako
je zakon iznimno, izričito ne isključuje od
svjedočenja[1].
[1] Bayer, str. 296.
2. Dužnosti svjedoka




Dužnost odazivanja na poziv;
Dužnost svjedočenja, odnosno davanja iskaza;
Dužnost svjedoka da govori istinu; i
Dužnost svjedoka da položi zakletvu (prisegu) ili da
izjavu prije svjedočenja, no koja ne mora biti predviđena
u svim krivičnoprocesnim zakonodavstvima[1].

[1] Sijerčić-Čolić, H., str. 307 – 311.
3. Odredbe ZKP BiH o saslušanju svjedoka
 Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će
svojim iskazom moći dati obavijesti o krivičnom djelu,
učinitelju i o drugim važnim okolnostima.
3.1. Poziv za saslušanje svjedoka
 Poziv za svjedočenje dostavlja Tužitelj, odnosno Sud.
Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije
navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja,
odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije
moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih
okolnosti.
 Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih
mana ne mogu odazvati pozivu, mogu se saslušati u
svom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.
 U pozivu se svjedok obavještava da se poziva u svojstvu
svjedoka, o mjestu i vremenu kada se treba odazvati
pozivu, kao i o posljedicama neodazivanja pozivu.
 Ukoliko se svjedok ne odazove pozivu, niti svoj
izostanak opravda, Sud može izreći novčanu kaznu do
5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje.
 Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska
policija. Izuzetno, naredbu može izdati i Tužitelj
ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe, a svoj
izostanak ne opravda, s tim da ovu naredbu mora
odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24
sata od izdavanja naredbe.
 Ukoliko svjedok odbije da svjedoči, Sud može, na
prijedlog Tužitelja, donijeti rješenje o kažnjavanju
svjedoka, koji je upozoren na posljedice, bez
zakonskih razloga novčanom kaznom do 30.000 KM.
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, koja ne
zadržava izvršenje.
3.2. Osobe koje ne mogu biti saslušane kao svjedoci
 Ne može se saslušati kao svjedok:
1. osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja
državne, vojne ili službene tajne, dok je nadležni organ ne
oslobodi te dužnosti,
2. branitelj osumnjičenog, odnosno optuženog u
pogledu činjenica koje su mu postale poznate u
svojstvu branitelja,
3. osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost
čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik,
odnosno ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora
informacija, advokat, bilježnik, liječnik, babica i dr.),
osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim
propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno
čuvanje tajne,
4. maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu
razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne
mora svjedočiti.
 Ako je kao svjedok saslušano lice koje se ne može
saslušati kao svjedok, na takvom iskazu svjedoka ne
može se zasnivati sudska odluka.
3.3. Osobe koje mogu odbiti svjedočenje
 Svjedočenje mogu odbiti:
1.bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog,
odnosno optuženog,
2.roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog
odnosno optuženog.
 Ako je kao svjedok saslušano lice koje može odbiti
svjedočenje a nije na to upozoreno ili se nije izričito
odreklo tog prava ili to upozorenje i odricanje nije
uneseno u zapisnik, na takvom iskazu ne može se
zasnivati sudska odluka.
3.4. Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina
pitanja
 Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja
ako bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju.
 Svjedok koji koristi ovo pravo, odgovorit će na ta
pitanja ako mu se da imunitet.
 Imunitet se daje odlukom Glavnog tužioca BiH.
 Svjedok koji je dobio imunitet i koji je svjedočio, neće
se krivično goniti osim ako je dao lažni iskaz.
3.5. Način saslušanja, suočenje i prepoznavanje
 Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu
drugih svjedoka.
 U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim
svjedocima i osumnjičenim, odnosno optuženim.
 Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu
ili predmet, tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da
navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek
poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s
drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je
to moguće - zajedno s predmetima iste vrste.
 Ako prepoznavanje nije moguće izvršiti na prethodno
navedeni način, izvršit će se na osnovu prepoznavanja
fotografija tog lica ili predmeta postavljenih među
fotografijama svjedoku nepoznatih lica ili predmeta
iste vrste.
3.6. Tok saslušanja svjedoka
 Svjedok je dužan odgovore davati usmeno.
 Svjedok će se prethodno opomenuti da je dužan
govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a zatim će
se upozoriti da davanje lažnog iskaza predstavlja
krivično djelo.
 Svjedok će se i upozoriti da nije dužan odgovarati na
pitanja ukoliko bi ga istinit odgovor izložio krivičnom
gonjenju i ovo upozorenje će se unijeti u zapisnik
 Prilikom saslušanja maloljetne osobe, naročito ako je
ona oštećena krivičnim djelom, postupit će se
obazrivo, da saslušanje ne bi štetno utjecalo na
psihičko stanje maloljetnika. Saslušanje, maloljetne
osobe izvršit će se uz pomoć pedagoga ili druge
stručne osobe.
 Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o
njegovom seksualnom životu prije izvršenog krivičnog
djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno - na takvom
iskazu ne može se zasnivati sudska odluka.
 S obzirom na životnu dob, tjelesno i duševno stanje ili
druge opravdane interese, svjedok se može saslušati
putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka na
način da mu stranke i branitelj mogu postavljati
pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi.
Za potrebe takvog ispitivanja može se odrediti stručna
osoba.
 Poslije općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što
mu je o predmetu poznato, a zatim će mu se postavljati
pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja.
Prilikom saslušanja svjedoka nije dopušteno služiti se
obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već
sadržano kako bi trebalo odgovoriti.
 Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o
čemu svjedoči.
 Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu
u pogledu važnih činjenica. Suočeni će se o svakoj
okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu
ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u
zapisnik. Istodobno se mogu suočiti samo dva
svjedoka.
 Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitat će se da li
želi da u krivičnom postupku ostvaruje
imovinskopravni zahtjev.
V Vještačenje
1. Pojam vještaka i vještačenja

Vještak je osoba koja raspolaže posebnim stručnim
znanjem i koju tužilac, odnosno sud poziva da mu
pomogne prilikom utvrđivanja važnih činjenica u
krivičnom postupku
 Vještačenje je procesna radnja u okviru koje vještak,
kao osoba koja raspolaže posebnim naučnim ili
stručnim znanjem i umjećem, primjenjuje naučna i
stručna znanja, vještine i metode na činjenice koje
predstavljaju predmet vještačenja.

1.
2.
Vještačenje se sastoji iz dva dijela:
Nalaza i
Mišljenja.

Nalaz (visum repertum) je neposredno čulno
opažanje ili posmatranje predmeta vještačenja
 Mišljenje (avis parere) je izvođenje zaključaka prema
pravilima struke ili nauke iz utvrđenih činjenica.
2. Određivanje vještačenja i postupak vještačenja
prema odredbama ZKP BiH
 Vještačenje se određuje kada za utvrđivanje ili ocjenu
neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje
osoba koje raspolažu potrebnim stručnim znanjem.
 Ako naučno, tehničko, ili druga stručna znanja mogu
pomoći Sudu da ocijeni dokaze ili razjasni sporne
činjenice, vještak kao posebna vrsta svjedoka može
svjedočiti davanjem nalaza o činjenicama i mišljenja
koje sadrži ocjenu o činjenicama.
 Pismenu naredbu za vještačenje izdaje Tužitelj ili Sud.
 Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna
ustanova ili se vještačenje može izvesti u okviru
državnog organa, takva vještačenja, a posebno
složenija, povjerit će se, po pravilu, takvoj ustanovi,
odnosno
3. Dužnosti vještaka kojeg je odredio Tužitelj,
odnosno Sud
1. Dužnost odazivanja pozivu,
2. Dužnost dostavljanja izvještaja,
3. Dužnost davanja istinitog nalaza i mišljenja,
4. Dužnost polaganja zakletve, odnosno davanja izjave.
4. Ko ne može biti vještak
 Za vještaka se ne može odrediti osoba koja ne može
biti saslušana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena
od dužnosti svjedočenja, kao ni osoba prema kojoj je
krivično djelo učinjeno, a ako je takva osoba određena
- na njenom nalazu i mišljenju ne može se zasnivati
sudska odluka.
 Razlog za izuzeće vještaka postoji i za osobu koja je
zajedno s osumnjičenim, odnosno optuženim ili oštećenim
u radnom odnosu u istom organu, preduzeću ili drugoj
pravnoj osobi ili kod samostalnog privrednika, kao i za
osobu koja je u radnom odnosu kod oštećenog ili
osumnjičenog, odnosno optuženog.
 Za vještaka se neće uzeti osoba koja je saslušana kao
svjedok.
5. Obavezne vrste vještačenja
1. U slučaju sumnje da je smrt prouzročena krivičnim
djelom,
2. U slučaju sumnje na trovanje,
3. U slučaju tjelesnih povreda, i
4. Sumnje da je uračunljivost osumnjičenog, odnosno
optuženog potpuno isključena ili smanjena
 Sudskomedicinska vještačenja odnose se na
utvrđivanje smrti, uzroka smrti, karaktera i težine
povreda i posljedica povreda, kao i na druga ispitivanja
fizičkog stanja povriijeđenog.
 Toksikološka vještačenja poduzimaju se u slučaju
sumnje o trovanju. U tom slučaju sumnjive materije
koje su nađene na lešu ili drugom mjestu uputit će se
na vještačenje ustanovi ili državnom organu koji vrše
toksikološka ispitivanja.
 Vještačenje tjelesnih povreda vrši se po pravilu
pregledom povrijeđenog, a ako to nije moguće ili nije
potrebno na osnovu medicinske dokumentacije ili
drugih podataka u spisima.
 Tjelesni pregled osumnjičenog, odnosno
optuženog kao posebna vrsta vještačenja može se
narediti kad je potrebno na njegovom tijelu ili u tijelu
utvrditi činjenice važne za krivični postupak.
 Tjelesni pregled može se poduzeti i bez pristanka
osumnjičenog, odnosno optuženog.
 Tjelesni pregled drugih osoba može se poduzeti bez
njihova pristanka samo onda ako se mora utvrditi da li
se na njihovom tijelu nalazi određeni trag ili posljedica
krivičnog djela.
 Uzimanje krvi i druge ljekarske radnje koje se po
pravilima medicinske nauke poduzimaju radi analize i
utvrđivanja drugih važnih činjenica za krivični
postupak, mogu se poduzeti i bez pristanka osobe koju
treba pregledati – ako zbog toga ne bi nastupila šteta
po njezino zdravlje.
 Psihijatrijsko vještačenje odnosi se na utvrđivanje
uračunljivosti osumnjičenog odnosno optuženog.
Pomenuto se vještačenje poduzima ako se pojavi
sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost
osumnjičenog, odnosno optuženog ili da je
osumnjičeni, odnosno optuženi počinio krivično djelo
uslijed ovisnosti od alkohola, opojnih droga, ili da
zbog duševnih smetnji nije sposoban učestvovati u
postupku.
 Pored navedenih ZKP BiH posebno propisuje i
vještačenje poslovnih knjiga koje međutim nije
obavezna vrsta vještačenja.
 Konačno, kao poseban vid vještačenja ZKP BiH
poznaje i DNK analizu koja se može vršiti kada je to
neophodno potrebno za određivanje identiteta ili
činjenice da li otkriveni tragovi materija potječu od
osumnjičenog, odnosno optuženog ili oštećenog.
6. Dokazna vrijednost iskaza vještaka
 Na glavnom pretresu sud slobodno ocjenjuje sve
dokaze, pa tako i nalaz i mišljenje vještaka, pri čemu je
ta ocjena samostalna ali i u vezi sa drugim, na glavnom
pretresu izvedenim dokazima[1].
[1] Sijerčić-Čolić, H.: Krivično procesno pravo, Knjiga I,
str. 341.
 Ipak upravo ocjena dokazne vrijednosti ovog dokaza
predstavlja u krivičnoprocesnoj teoriji i teoriji dokaza
danas jedno od najzamršenijih pitanja, obzirom na
stalni napredak znanosti i tehnologije, a time i sve veće
mogućnosti koju savremena znanstvena i stručna
ekspertiza pruža sa vrlo velikom tačnošću i
preciznošću, a time i sa sve vjerodostojnim
rezultatima, te manjom vjerojatnošću pogreške.
 Tako se u pogledu dokazne vrijednosti iskaza vještaka
smatra kako je mogućnost sudije da cijeni nalaz i
mišljenje vještaka ograničena i nešto manja u odnosu
na njegovu mogućnost da cijeni činjenice i okolnosti
utvrđene pomoću drugih dokaza[1].
[1] Stevanović, Č.: Veštačenje u krivičnom postupku,
Savremena administracija, Beograd, 1976, str. 119.
 Navedeno je logična posljedica činjenice da se
vještačenje upravo i određuje zbog toga što sud ne
raspolaže potrebnim stručnim ili znanstvenim
znanjem i umijećem za utvrđivanje ili ocjenu neke
važne činjenice, pa uslijed toga naređuje provođenje
vještačenja osobi koja takvim znanjem i umijećem
vlada.
VI Uviđaj i rekonstrukcija događaja
POJAM
 Uviđaj je istražna (dokazna) radnja putem i u procesnom okviru koje
organi krivičnog postupka na temelju svog vlastitog opažanja ispituju
prikupljene dokaze i utvrđuju, te razjašnjavaju za krivični postupak
važne činjenice.
 Uviđaj prije svega služi otkrivanju i prikupljanju dokaza o postojanju
krivičnog djela i dokaza važnih za otkrivanje njegovog izvršioca, ali je,
također, bitan i za provjeravanje i ocjenu drugih prikupljenih dokaza,
kao i za prikupljanje podataka koji su od značaja za utvrđivanje
imovinskopravnog zahtjeva[1].
[1] Sijerčić-Čolić, H., I, 2005., str. 323.
 U praksi uviđaj se poduzima u vezi s onim krivičnim
djelima uslijed čijeg su izvršenja nastupile promjene ili
su ostavljeni tragovi u vanjskom svijetu.
 U toku krivičnog postupka uviđaj se može izvršiti u
istrazi i tada ga poduzima tužilac ili ovlaštena službena
osoba. Ovlaštena službena osoba dužna je obavijestiti
tužioca o poduzimanju uviđaja, dužna je izvršiti uviđaj
odrediti potrebna vještačenja osim obdukcije i
ekshumacije leša.
 Uviđaj se također može poduzeti prije donošenja
naredbe o provođenju istrage u tzv. predistražnom
postupku.
 Na glavnoj raspravi uviđaj vrši raspravno vijeće,
odnosno sudija, a van glavnog pretresa sudija ili
predsjednik vijeća, odnosno član vijeća.
 Uviđaj se može obaviti i na pretresu pred vijećem
apelacionog odjeljenja ili odrediti da se izvrši izvan
pretresa.
MJESTO I OBJEKTI UVIĐAJA
 Uviđaj se vrši u otvornom ili zatvorenom prostoru gdje je
izvršeno krivično djelo, odnosno nad mjestom radnje
izvršenja i mjestom gdje je posljedica nastupila.
 Uviđaj se može vršiti i na predmetima koji su poslužili za
pripremanje ili izvršenje krivičnog djela, predmetima na
kojima je krivično djelo izvršeno ili predmetima koji su
nastali izvršenjem krivičnog djela.
 Uviđaj se može poduzeti i nad osobama i to se
označava kao tjelesni pregled osumnjičenog ili drugih
osoba. Ovaj tjelesni pregled osumnjičenog i drugih
osoba može se označiti kao uviđaj samo onda ako ga
poduzima organ krivičnog postupka, a ne vještak.
PRISUSTVO PROCESNIH SUBJEKATA UVIĐAJU
 U ovisnosti od stadija u kojem se poduzima uviđaj, osim
organa koji vrši uviđaj, uviđaju mogu prisustvovati
određeni krivičnoprocesnisubjekti.
 Tako u istrazi uviđaju mogu prisustvovati osumnjičeni i
njegov branilac. Uviđaju može prisustvovati i oštećeni
krivičnim djelom.
 U ostalim stadijima kada se kao organ uviđaja pojavljuje
sud obavezno je da se o poduzimanju uviđaja obavijeste
optuženi ili njegov branilac, te tužitelj.
ZAPISNIK O UVIĐAJU
 Bez obzira kada se poduzima, o uviđaju se mora
sastaviti zapisnik. Zapisnik o uviđaju pored općeg
sadržaja (propisanog odredbama ZKP-a) mora
obuhvatiti i podatke koji su u vezi sa prirodom ove
procesne radnje.
 U zapisnik o uviđaju unose se i podaci koji su važni s
obziromna prirodu ove procesne radnje ili koji su važni
za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis,
mjere, veličine i sl.), a ako su napravljene skice,
fotografije i sl. to će se navesti u zapsniku i priključiti
istom.
 Zapisnik o uviđaju sačinjava se odmah tj. u toku
vršenja uviđaja ili neposredno nakon njega.
 Zapisnik o uviđaju potpisuje organ koji vrši uviđaj i
zapisničar.
POZIVANJE VJEŠTAKA ILI STRUČNE OSOBE
KRIMINALISTIČKO-TEHNIČKE ILI DRUGE STRUKE
 Prilikom obavljanja uviđaja može se pozvati vještak
ukoliko bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje
nalaza i mišljenja.
 Također, uviđaj se može vršiti i uz pomoć stručne
osobe kriminalističko-tehničke ili druge struke koja će
pomoći u pronalaženju, osiguranju ili opisivanju
tragova, izvršiti potrebna mjerenja i snimanja, sačiniti
skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti druge podatke.
Rekonstrukcija događaja (sudski
eksperiment)
 Za razliku od uviđaja rekonstrukcija događaja je
istražna radnja kojom se u supstancijalnom smislu
stvara stanje slično onom kakvo je bilo u toku uviđaja
ili neke druge radnje, u njenim se okvirima zapravo
vještački ponavljaju neke činjenice i okolnosti
krivičnog događaja u vještački postavljenim
uvjetima[1].

[1] Modly, D., Korajlić, N. 2002., str. 553.
 Rekonstrukcija događaja se poduzima radi
provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja
činjenica koje su od značaja za razjašnjenje stvari.
 Sama rekonstrukcija se vrši tako što se ponavljaju
radnje ili situacije u uvjetima od kojima se prema
izvedenim dokazima događaj odigrao.
 Rekonstrukciji događaja može se pristupiti u toku
cijelog krivičnog postupka uz napomenu da je u istrazi
vrši tužilac, a u daljem toku krivičnog postupka sud.
 Zakonske odredbe izričito zabranjuju određene načine
vršenja rekonstrukcije događaja. U tom smislu
rekonstrukcija se ne smije vršiti na način kojim se
vrijeđa javni red i moral ili se dovodi u opasnost život i
zdravlja ljudi.
Obavezna literatura:
 SIJERČIĆ-ČOLIĆ, H.: Krivično procesno pravo, Knjiga I Krivičnoprocesni
subjekti i krivičnoprocesne radnje, Pravni Fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2008.
 SIJERČIĆ-ČOLIĆ, H.: Krivično procesno pravo, Knjiga II Tok redovnog
krivičnog postupka i posebni postupci, Pravni Fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2008.
 Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br.
3/03, 32/03, 26/04, 63/04,13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 58/08,
12/09, 16/09, 93/09) ili
 Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, (“Službene
novine Federacije BiH”, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07,
53/07 , 9/09 i 12/10).

similar documents