Savjetovanje

Report
SAVJETOVANJE
U SOCIJALNOJ PEDAGOGIJI
PITANJA NA POČETKU
Ko su savjetovatelji ?
 Što je savjetovanje?

1. Opisite kontekst, kada ste bili u situaciji da je neko od Vas
zatrazio savjet (mjesto, situacija, ucesnici, Vasa uloga itd.)!
2. Kako je glasilo Vama upucen „zahtjev za davanjem
savjeta“?
3. Kakva je bila Vasa prva unutarnja reakcija – ukoliko se
sjecate?
4. Sta ste u toj situaciji prvenstveno istakli?
5. Kako se odvijao razgovor?
6. Kako ste tada (odnosno danas) dozivjeli problem osobe koja
je od Vas trazila savjet? Koje ideje ste tada imalo? Sta je
osoba htjela od Vas prije svega?
7. S cim se jos suocavate, kada je u pitanju opisana situacija?
Kako danas gledate na to?
Sadrzaj:






SAVJETOVANJE U SVAKODNEVNOM ZIVOTU
SAVJETOVANJE VS. PSIHOTERAPIJA
KARAKTERISTIKE SAVJETOVANJA
SAVJETOVANJE (Fromann, 1990:28)
KARAKTERISTIKE SOCIO PEDAGOSKOG SAVJETOVANJA
DIMENZIJE SAVJETODAVNOG DJELOVANJA
Nabrojat ćemo teškoće koje ljudi
obično žele podijeliti jedni s
drugima:
“Osjećam se depresivnim i osamljenim.”













“Ostala sam bez posla i jako sam uplašena.”
“Teško mi je donijeti odluku o izboru zanimanja.”
“Teško mi je prihvatiti da sam tjelesni invalid.”
“Nakon srčanog udara moram naučiti pametnije živjeti.”
“Pod stalnim sam stresom.”
“Volio bih da znam uspostaviti i održati prijateljstvo.”
“Voljela bih da sam mogla bolje kontrolirati svoju ljutnju.”
“Naš brak je pred velikim iskušenjem.”
“Stalno mislim na svoje roditelje premda sam se odselio od njih.”
“Na ispitima sam jako napeta i postižem lošije rezultate nego što
bih mogla.”
“Teško mi je ljudima reći 'ne'.”
“Moj mi se život čini besmislenim.”




U takvim situacijama pomoć mogu pružiti četiri
glavne skupine ljudi:
Stručnjaci u području savjetovanja i pomagačkih zanimanja. Osobe
specijalizirane za pomaganje drugim ljudima u rješavanju njihovih teškoća, a
koje su plaćene za taj posao. To su savjetovatelji, psiholozi,psihijatri i socijalni
radnici.
Dobrovoljni savjetovatelji i pomagači. Ljudi osposobljeni u području vještina
savjetovanja i pomaganja koji dobrovoljno rade u savjetovalištima za mlade,
institucijama povezanim s vjerskim institucijama i u brojnim drugim
ustanovama gdje rade volonteri.
Ljudi koji u svom poslu rabe vještine savjetovanja i vještine pomaganja. Glavno
žarište posla ovdje su tjelesna njega, podučavanje, supervizija, rukovođenje te
pružanje financijskih, pravnih ili ukopnih usluga, sindikalni rad itd. Za
djelotvorno obavljanje spomenutih poslova nužno je povremeno koristiti
vještine savjetovanja i pomaganja.
“Neslužbeni” savjetovatelji i pomagači. Svi smo u prilici pomagati drugim
ljudima, neovisno o tome jesmo li u ulozi partnera, roditelja, rođaka,
prijatelja ili kolege s posla.
SAVJETOVANJE U SVAKODNEVNOM
ZIVOTU
 momenat komunikacije
 razgovor - razmjena informacija
 razgovor – potreba za donosenjem odluka
 savjetovanje
kao
momenat
pruzanja
informacija, struktuiranja, pomoci i zahtjeva;
 povezanost
intencije
i
djelovanja
nepregledjiva- prepustena slucaju
Profesionalno savjetovanje
predstavlja posebnu metodu pružanja pomoći
trenutno neuspješnim osobama u njihovom rastu,
razvoju, sazrijevanju i prilagođavanju životnim
uvjetima, a radi njihova osposobljavanja za
samostalno rješavanje aktualnih i budućih
problema (Janković, 2004.)
 proces tijekom kojeg se ljudima pomaže da se
promijene, da postignu neke svoje ciljeve ili da
općenito djelotvornije funkcioniraju (Arambašić,
1996.)

Savjetovanje
jedno od područja primijenjene
psihologije
čiji
je
osnovni
cilj
pružanje
psihosocijalne pomoći pojedincima, grupama ili
organizacijama
u
svakodnevnim
životnim
situacijama u kojima se zbog pritiska iz okoline,
vlastitih problema, otežano snalaze (Petz, 1992.)

predstavlja

najjednostavniji oblik površinske psihoterapije,
a svrha joj je da omogući određenoj osobi da bolje
razumije vlastite probleme i mogućnosti
(Hudolin, 1968.)
Ciljevi savjetovanja


Radeći s različitim klijentima savjetovatelji imaju
različite ciljeve, npr. pomažu im da prebrode
emocionalnu uskraćenost iz prošlosti, da riješe
trenutačne teškoće, lakše podnesu promjene,
donesu odluke, razriješe krize i da nauče specifične
životne vještine. Ciljevi savjetovanja katkada se
dijele na one koji se tiču ublažavanja teškoća i na
razvojne ciljeve odnosno one namijenjene rastu i
razvoju.
Nije jasna granica između ublažavanja slabosti i
jačanja snaga. Štoviše, postizanje razvojnih ciljeva i
onih usmjerenih na rješavanje problema može
djelovati preventivno.
Ciljevi savjetovanja


Razvojni zadaci su zadaci s kojima se ljudi
suočavaju u različitim životnim fazama, npr. prilikom
stjecanja neovisnosti, traženja partnera, podizanja
djece i prilagodbe na stariju životnu dob. Neovisno o
teorijskom pristupu, najvažniji cilj savjetovanja
obično je jačanje klijentove osobne odgovornosti za
oblikovanje i stvaranje vlastita života.
Klijenti moraju načiniti izbore koji će im omogućiti da
djelotvorno osjećaju, misle i postupaju. Kako bi
postigli zadane ciljeve, klijentima trebaju sposobnosti
doživljavanja i pokazivanja osjećaja, racionalnog
mišljenja i poduzimanja djelotvornih akcija.
Savjetovatelji su najučinkovitiji kad uspiju osposobiti
klijente da si po završetku savjetovanja sami
pomažu.
Savjetovanje vs.psihoterapija
 razlike: u ciljevima i korisnicima
Psihoterapija:
 uključuje mijenjanje temeljne strukture ličnosti
 veći naglasak se stavlja na ozbiljne emocionalne
probleme, ona ide “dublje” od savjetovanja
 ona je rekonstruktivni zahvat
 primijenjuje se kod liječena mentalnih poremećaja
(psihoza,neuroza)
Savjetovanje vs.psihoterapija

Savjetovanje:

ograničeniji ciljevi, usmjereni na poticanje rasta i
razvoja ličnosti i više se odnose na klijentovu
trenutnu situaciju

često ima edukativnu funkciju i njome se pomaže
pojedincu da bolje funkcionira i životnim ulogama

primjenjuje se u rješavanju životnih teškoća i kriza
Savjetovanje vs.psihoterapija
Namjera savjetovanja i psihoterapije je ista
–
osloboditi pojedinca različitih
zabrana (inhibicija) i pritisaka,
Pomoći mu da bolje upozna svoje mehanizme
unutarnjeg funkcioniranja dolazeći do uvida i
prepoznavanja rješenja problema
Savjetovanje vs. davanje savjeta vs.
vođenje
 savjetovanje ponekad započinje zahtjevom
klijenta da mu damo savjet , ALI savjetovanje nije
isto što i davanje savjeta

Davanje savjeta:
- informiranje
- davanje pravnih savjeta
- načini postupanja u određenoj situaciji

može biti sastavni dio procesa savjetovanja, ali se
ne smije izjednačavati (savjetovanje je složeniji
proces)
Savjetovanje vs. davanje savjeta vs.
vođenje
 Savjetovanje je proces u kojem osoba uz podršku
savjetovatelja sama otkriva i nalazi svrsishodnije
oblike rješavanja problema

Vođenje se primjenjuje u radu s osobama koje
nisu u mogućnosti samostalno donositi i provoditi
odluke o promjenama (mentalno ili duševno
oboljele osobe).
Karakteristike savjeto(da)vanja


Savjetodavanje se odnosi na promjenu nekog
stanja ili savladavanje neke krize;
Ono se definira kroz:
- Vrstu veze: odnos je relativno otvoren. Ljudi
koji traže savjet zele izvući "korist" iz ovog
odnosa i stoga prihvaćaju druge.
Interakcijski
oblik:
Savjetodavanje
predstavlja oblik razgovora.
- Indikaciju: Savjetovanje zahtjeva da je
savjetoprimaoc u mogućnosti provesti
predložene korake djelovanja. Problem ne
smije prelaziti stoga "srednju razinu".
Savjetovanje (Fromann, 1990:28)
SMATRATI MOGUCIM
(SA)UCESTVOVATI
SAVJETODAVANJE
UREDITI
SPOZNATI
SPOZNATI






NE ODNOSI SE SAMO NA SLUSANJE ILI
VIDJENJE;
ZAJEDNICKO VIDJENJE;
POSJEDOVANJE ZNANJA DA TO STO VIDIM
ILI CUJEM MOGU DA INTERPRETIRAM;
SAVJETODAVAOC JE ISTOVREMENO U
KOMUNIKACIJI SA SOBOM I SA KLIJENTOM;
„INTERPRETATIVNA
RACIONALNOST“
(Gottschach prema Fromann 1990:32);
SOPSTVENA
SPOZNAJA
ZAHTJEVA
INTERPRETACIJU „ZIVOG“ MATERIJALA;
UREDITI




„RASPREMANJE“ ODKLANJANJE VLASTITOG
ISKUSTVA
KRITERIJI
ODKLANJANJA
VLASTITOG
ISKUSTVA
( prepoznavanje, poznavanje, sposobnost,
snaga, struktura ili pronalazenje novog puta)
SPOSOBNOST KATEGORIZACIJE, LOGICKE,
PSIHOLOSKE,
SOCIOLOSKE
IZGRADNJE
ARGUMENATA;
POSJEDOVANJE ZNANJA IZ RAZLICITIH
OBLASTI;
(SA)UCESTVOVATI
ODSTUPANJE
OD
SOPSTVENE
SREDISNE ULOGE;
 UCESTVOVATI SNALAZITI SE SA
SVIM STO SUSRET DONOSI;
 Npr. IZRAZAVANJE SAUCESCA;
 INTERAKCIJA U CILJU POMOCI NE
MORA SE UVIJEK POSREDOVATI
KOMUNIKATIVNIM PUTEM;

SMATRATI MOGUCIM
SPOSOBNOST
NA
PONOVLJIVE
STARE PODRAZAJE REAGOVATI SA
NOVIM ODGOVORIMA;
 SMATRATI
MOGUCIM ZNACI DA
POSTOJI
MOGUCNOST
PRERASPODJELE
POSTOJECIH
RESURSA;

Karakteristike sociopedagoskog savjetodavanja
(Frommann/Schramm/Thiersch, 1976: 718):
2. Sveukupna zaduenost
Socijalni
pedagog
je
formalno
odgovoran za sve krize i sukobe koji
nastaju u njegovom području, bez
obzira na to da li ih on može pokriti sa
vlastitim resursima . Dakle, on često
moze biti prisiljen da djeluje čisto
pragmatično;
Karakteristike sociopedagoskog savjetodavanja
(Frommann/Schramm/Thiersch, 1976: 718):
1.
Utvrdjivanje
kompetentnosti
podrucja
Socijalni pedagog je obično odgovoran
za
nejasno
definirano
podrucje
djelovanja
Karakteristike sociopedagoskog savjetodavanja
(Frommann/Schramm/Thiersch, 1976: 718):
3. Ambivalentnost institucija
Institucije ili socijalni pedagozi imaju
dvije
različite
funkcije...oni
predstavljaju" s jedne strane servis
izgradnje, održavanja i ponovnog
uspostavljanja privatnog
identiteta
"(North 1975), a s druge strane oni
trebaju da pruzaju društvenu kontrolu,
cak i kada je ona uslovljena;
Karakteristike sociopedagoskog savjetodavanja
(Frommann/Schramm/Thiersch, 1976: 718):
4. Raznolikost savjetodavnih oblika i
sirok spektar klijenata
Zbog sveukupne zaduzenosti (2) je
socijalni pedagog cesto prisiljen da
razvija i
prilagodjava
razlicite
oblike savjetodavanja.
Karakteristike sociopedagoskog savjetodavanja
(Frommann/Schramm/Thiersch, 1976: 718):
5. Specificne intencije djelovanja
Za razliku od drugih savjetodavnih
pristupa,
sociopedagosko
savjetodavanje cilja
prvenstveno na
ozivljavanje tehnika svakodnevnog
suocavanja sa sukobima i krizama
a da pri tome ne zanemaruje ni
društveni kontekst.
Dimenzije savjetodavnog djelovanja
1.
Realizacija prihvatljivog odnosa

Ovo je za autore osnovna dimenzija
savjetodavnog djelovanja i svakog ljudskog
odnosa upoce. Oni interpretiraju „prihvatljiv –
akceptirajuci odnos“ kao:
Uzimanje u obzir svakodnevnog zivota klijenta u
savjetodavnoj situaciji kako bi se
uvidjele
relevantne strukture potrebne za rjesavanje
psihosocijalnog problema;
Sredstvo, putem kojeg se pojedinac mora
pomiriti sa svojom postojecom biografijom, jer se
jedino na taj nacin moze ostvariti plodonosno
suocavanje sa postojecim krizama i sukobima;


Dimenzije savjetodavnog djelovanja
2. Posredovanje sposobnosti uvidjanja
(orijentacije)
Postize se kroz pomoc pri snalazenju
(ukazivanju
na)
postojece
resurse
(materijalno osiguravanje
licne
egzistencije).
Ljudski sukobi i krize ne smiju se samo
posmatrati kao
problemi
u
medjuljudskim odnosima. Ova dimenzija
je posebno znacajna za osobe
sa
losim socio-ekonomskim statusom;
Dimenzije savjetodavnog djelovanja
3. Realizacija participativnih strategija
 Savjetodavanje
je usmjereno na
promjenu
situacije. U procesu
objasnjavanja
postojece situacije,
socijalni pedagog postaje saucesnik on djeluje prvenstveno solidarno;
Profesionalnost i osobnost
savjetovatelja
 Savjetovatelj = stručna osoba koja primjenjuje
metodu savjetovanja traženjem optimalnog
rješenja za problem osobe u savjetovanju.
Uspješnost savjetovanja ovisi o sljedećim obilježjima
savjetovatelja:
 pripremljenosti, educiranosti i stalnom radu na
sebi,
 osobnom etičkom usmjerenju,
 osobinama ličnosti.
Profesionalnost savjetovatelja
Predispozicije:
motivacija za rad u psihosocijalnom radu
 stručnost u psihosocijalnom radu (rad s pojedincem i
obitelji, timski rad, supervizija, evaluacija)
 znanje u psihosocijalnom radu (kompetencije)


Preduvjeti u sklopu obrazovanja (edukacije):
- teorijska priprema (znanje)
- rad na sebi (osobni rast i razvoj)
- vježbanje vještina za vođenje intervjua
- primjena usvojenih vještina + supervizija za razvoj
osobnih sposobnosti, vještina i znanja
II. Osobnost djelotvornih
savjetovatelja







Počinjene propuste su spremni priznati (ne odbacuju
svoje greške i ne mozgaju stalno o njima i svojoj
nevolji)
Žive u sadašnjosti (nisu prikovani za prošlost i ne
gledaju samo u sutra)
Uvažavaju utjecaj kulture (osjetljivi su na jedinstvene
razlike – spremni su učiti o kulturama, rasama,
spolovima)
Posvećeni su svom poslu i vide smisao u njemu (ali
nisu njegovi robovi)
Mogu održavati zdrave granice (poslovne teškoće ne
nose u svoje slobodne vrijeme)
Izgleda idealno i neostvarivo
Izbjeći stav “sve ili ništa” u postizanju
Vještina vođenja savjetovanja


Jasna, povjerljiva, otvorena komunikacija
Atmosfera emocionalno topla
Savjetovatelj treba naučiti i uvježbati:
1. Tehniku intervjua
2. Uspostavljanje dobre komunikacije
3. Uspostavljanje terapijske atmosfere
4. Izgradnju i održavanje pozitivne transferne relacije.

III. Osobnost djelotvornih
savjetovatelja
Djelotvorni savjetovatelji imaju:










interes za čovjeka
originalnost, snalažljivost svestranost
neprestana radoznalost
uvid u vlastite osobine
tolerancija i nearogantnost
prihvaćanje odgovornosti
kooperativnost i taktičnost
visoke etičke vrijednosti
široka opća kultura
smisao za humor
IV. Osobnost djelotvornih
savjetovatelja






emocionalna toplina
stabilnost, snažan integritet
jaka samokontrola
dobra verbalna i neverbalna komunikacija
otvorenost i iskrenost
obzir prema integritetu drugih

Korisnike ne možemo “odvesti dalje nego što smo i
sami spremni otići u svom životu”
-
osobna životnost i iskrenost = put do korisnika
osobna ljubav prema životu
kao savjetovatelji korisnicima nerijetko služimo kao
model
I. Multikulturalnost u
savjetovanju
Djelotvorni savjetovatelji razumiju svoje kulturalno
uvjetovanje, uvjetovanje kojem su izloženi njihovi
korisnici i društveno-politički sustav kojem pripadaju

Sposobnosti i standardi u multikulturalnom
savjetovanju – područja:

a) stavovi i uvjerenja,

b) znanja

c) vještine.
a) Stavovi i uvjerenja savjetovatelja

Svjesnost o vlastitoj kulturi i osjetljivosti na kulturu
pripadanja

Svjesnost o vlastitim predrasudama, pozitivnim i
negativnim emocijama prema rasnim i etničkim
skupinama

II. Multikulturalnost u
savjetovanju


Nastojati istražiti i razumjeti korisnikov kontekst
Poštovanje korisnikovih religijskih i duhovnih
uvjerenja
b) Znanja savjetovatelja
dobro poznavanje vlastite kulture i drugih kultura
poznavanje utjecaja vlastite kulture na osobni i
profesionalni život
ne nametanje svojih pogleda na život i svijet
znanje o povijesti, tradiciji i životnim vrijednostima
kulture korisnika
nedovoljno znanja
učenje
III. Multikulturalnost u
savjetovanju
c) vještine i intervencijske strategije savjetovatelja
-
korištenje metoda i tehnika u savjetovanju u kojima
se ciljevi savjetovanja prilagođavaju životnim
iskustvima i kulturalnim vrijednostima korisnika
-
uključenost savjetovatelja u različite događaje
manjina u lokalnoj zajednici
-
nadograđivanje profesionalnih iskustava radi
uspješnijeg rada s korisnicima iz različitih kultura
-
za uspješno multikulturalno vođenje savjetovanja
potrebni su vrijeme, učenje i iskustvo

similar documents