Danijel Nestić

Report
MINIMALNA PLAĆA U
HRVATSKOJ
Danijel Nestić
Ekonomski institut, Zagreb
Okrugli stol “Tržište rada i kriza”
14. svibnja 2012.
O minimalnoj plaći
• Jednostavan instrument intervencije na tržištu rada –zakonom
ili sličnim aktom odredi se najniža plaća koju radnik može primiti,
a poslodavac mora platiti za redovan rad
• Minimalnu plaću odlikuje obvezatnost primjene za sve radnike (ili za veliku
većinu) na nacionalnoj, regionalnoj ili sektorskoj razini
• Minimalna plaća postoji u 20 zemalja EU, ali i u ostalima
zemljama često postoje neki oblici određivanja najniže plaće,
najčešće putem sektorskih kolektivnih ugovora
• Velika je raznolikost sustava minimalne plaće u zemljama EU
• 90% zemalja koje sudjeluju u radu ILO-a imaju neki oblik
minimalne plaće
• Minimalna plaća postoji u SAD-u od 1938. kao US Federal Minimum Wage,
postoje minimalne plaće određene na razini saveznih država, u Velikoj
Britaniji minimalna je plaća uvedena 1999., a u Irskoj 2000. godine
• Na praktičnoj razini gotovo da postoji međunarodni konsenzus o
vrijednosti ovakvog instrumenta intervencije, u stručnoj
literaturi postoje nesuglasice o njezinim učincima
Pogled socijalnih partnera (1)
Sindikati
Poslodavci
Potencijalni problemi
-narušava voluntarističku prirodu
kolektivnog pregovaranja o plaćama
-smanjuje poticaje za članstvo u
sindikatu kod najslabije plaćenih
radnika
-narušava strukturu plaća, gubi se
usuglašenost plaća i proivzodnosti
-ugorožava međunarodnu
konkurentost u «tradable» sektorima
-nemogućnost da se višei troškovi
prebace na krajnjeg korisnika
-rizici od zatvaranja poduzeća
Potencijalna privlačnost
-povećava mogućnost «podizanja»
cijele skale plaća
-u skladu je s borbom za «dostojnu
plaću», odnosno plaću dostatnu za
normalan život (living wage)
- u skladu sa borbom za jednakost
plaća između žena i muškaraca
-ograničava nelojalnu konkurenciju
«divljih» poduzeća
-povećava mogućnost za privlačenje
odgovoarajućih kadrova
-povećava percepciju pravednosti (i
povećava proizvodnost)
-motivira unaprjeđivanje znanja i
vještina zaposlenika
Pogled socijalnih partnera (2)
Vlada
Potencijalni problemi
- rizik od povećanja nezaposlenosti
- otežano zapošljavanje dugotrajno
nezaposlenih
- rizik inflacije potaknut rastom
plaća
- povećani troškovi javnog sektora
- nije najbolji instrument za borbu
protiv siromaštva
- nije najbolji instrument za
povećanje proizvodnosti
Izvor: Prilagođeno iz Grimshaw (2010)
Potencijalna privlačnost
- redistribucija dohotka i
smanjivanje jaza u plaćama između
žena i muškaraca
- smanjivanje rizika siromaštva
- povećava prihode od poreza i
doprinosa
- motivira firme da povećavaju
proizvodnost
Minimalna plaća u Hrvatskoj (1)
• Sustav minimalne plaće temeljen na općem kolektivnom
ugovoru (1998.-2008.)
– 1998. sklopljen je Kolektivni ugovor o najnižoj plaći, čija je valjanost
odlukom ministra zaduženog za rad odmah proširena na sve radnike i
poslodavce čime je njegova primjena postala obavezna za sve
– Najniža osnovica za plaćanje obveznih doprinosa prema objavi
Ministarstva financija određena je kao najniža plaća
– Bez obzira što ugovor spominje najnižu plaću, a ne minimalnu plaću, i
bez obzira što nije bilo posebnog zakona o minimalnoj plaći, može se
smatrati da je Hrvatska u tom razdoblju imala minimalnu plaću
• Sustav temeljen na Zakonu o minimalnoj plaći (2008.- danas )
– Donošenje Zakona inicirano od strane sindikata, motivirano
prvenstveno željom da se poveća razina minimalne plaće
– Vjerovalo se da će Zakon osnažiti primjenu minimalne plaće
– Zakon su podržali su svi socijalni partneri
• Zanimljivo, Kolektivni ugovor i njegovo proširenje i dalje
vrijede
– Ima li Hrvatska sada dvije minimalne plaće? Najniža osnovica za
plaćanje doprinosa u 2012. iznosi 2,715 kuna
Minimalna plaća u Hrvatskoj (2)
• Zakon je donio osjetan porast minimalne plaće u 2008.
• Nominalni rast od 19.5%, realni rast 12.5% (uključujući redovno
usklađivanje početkom te godine na osnovu Kolektivnog ugovora)
• Uvedena je snižena razina minimalne plaće u radno
intenzivnim sektorima zbog straha od negativnih učinaka
• Za tekstilnu, drvnoprerađivačku i kožarsko-obućarsku industriju,
minimalna plaća računa se kao umnožak opće razine minimalne
plaće i sljedećih koeficijenata: u prvoj godini primjene Zakona
0,94; u drugoj godini 0,96; u trećoj 0,97 te u četvrtoj godini 0,98
• U lipnju 2012. istječe razdoblje primjene snižene minimalne plaće
• Trenutno minimalna plaća iznosi 2,814 kuna (bruto)
• Minimalna plaće iznosi oko 36% prosječne plaće (2008.-2012.),
prije toga (1998.-2007.) iznosila je oko 33%
• Obuhvat minimalnom plaćom, odnosno udio radnika koji primaju
minimalnu plaću procjenjujem na 5%, u ranijem sustavu on je
procijenjen na oko 3%
• Iznos minimalne plaće nije se mijenjao od 1. lipnja 2009.
Realna minimalna i prosječna plaća
(1998.=100)
150
140
130
120
110
100
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
Prosječna bruto plaća
2005
2006
2007
2008
2009
2010
Minimalna plaća
Napomena: Minimalna plaća prema stanju 1. srpnja, bruto plaća je prosjek cijele godine.
2011
Međunarodne usporedbe (1)
• U većini zemalja EU
postoji minimalna plaća
– najčešće je određena
posebnim zakonom, u
Belgiji i Grčkoj
nacionalnim
međusektorskim
kolektivnim ugovorom
• Zemlje sa snažnom
tradicijom kolektivnog
pregovaranja nemaju
zakonski utvrđenu
minimalnu plaću
• Hrvatska, nakon
Slovenije, najvišu
minimalnu plaću
među postsocijalističkim
zemljama (373€ u
siječnju 2012.)
Međunarodne usporedbe (2)
• U
Međunarodne usporedbe (3)
Odnos minimalne i prosječne plaće u
industriji, građevinarstvu i uslugama, u %
• Prema relativnoj
razini,
minimalna plaća
u Hrvatskoj je
oko prosjeka za
post-socijalističke
zemlje
• Najvišu relativnu
razina ima Turska
(50%). Takvu su
razinu posljednjih
godina imali još
samo Grčka i
Irska.
Primjeri nedavnih promjena u
visini minimalne plaće u EU
• U 9 od 20 zemalja EU u kojima postoji minimalna plaća njezina se
visina nije promijenila u 2010. godini, u ostalima je povećanje
iznosilo od 1 do 4%
• Jedino (meni poznato) nominalno smanjenje minimalne plaće
dogodilo se u Irskoj u veljači 2011. s 8.65€ po satu na 7.65€, ali
je već u srpnju vraćena na prijašnju razini na kojoj je bila od
sredine 2007. godine
• Slovenija – Od ožujka 2010. novi Zakon o minimalnoj plaći
donosi rast od oko 23% (s 597.43€ na 734.15€), uz mogućnost
da se u prve dvije godine primjenjuje snižena minimalna plaće
(654.69€) kod poduzetnika u teškoćama
– Predviđeno je usklađivanje najmanje s rastom inflacije početkom
svake godine, može i više po procjeni ministarstva zaduženog za rad,
međutim u 2011. i 2012. usklađivanje je pratilo jedino stopu inflacije
• Ujedinjeno kraljevstvo – Neovisno Povjerenstvo za niske plaće
razmatra kretanja u gospodarstvu i predlaže Vladi promjene
minimalne plaće (za odrasle, za mlade, za 16-17-godišnjake i za
pripravnike) koja prijedloge Povjerenstva u pravilu prihvaća
– Od 2009. do 2011. umjereni rast, niži od inflacije, približno jednak
prosječnoj plaći, u ožujku objava promjene za listopad (u 2012. slijedi
porast 1,8% kod minimalne plaće za odrasle, bez promjena za mlade)
Problemi u primjeni minimalne plaće (1)
• Mehanizam usklađivanja prema novom Zakonu
– U srpnju 2008. minimalna je plaća određena na razini 39% prosječne
plaće iz 2007.
– Uvodi se automatsko godišnje usklađivanje minimalne plaće:
“Minimalna plaća ... uskladit će se s realnim rastom BDP-a za
prethodnu godinu, na način da se udio minimalne plaće u prosječnoj
bruto plaći kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj ostvarenoj u
prethodnoj godini uveća za postotak realnog rasta BDP-a u prethodnoj
godini, prema objavi Državnog zavoda za statistiku”
• Postoje ozbiljne nesuglasice oko tumačenja mehanizma
1) Prema jednom tumačenju, kojeg zastupaju sindikati, početni udio
minimalne u prosječnoj plaći od 39% trebalo je postupno povećavati u
skladu s rastom BDP-a, ali to nije učinjeno
2) Službeno tumačenje DZS-a, u konzultaciji s Ministarstvom rada u
2009. bilo je da se usklađuje ostvareni udio minimalne u prosječnoj
plaći. Takvo službeno tumačenje u praksi znači da se minimalna
plaća u lipnju svake godine uvećava za stopu rasta realnog
BDP-a u prošloj godini
3) Isto tako, službeno je tumačenje da se minimalna plaća ne može
smanjivati (zbog riječi “uveća” u tekstu Zakona)
Problemi u primjeni minimalne plaće (2)
• Praktični problemi (recesija) doveli su do prešutnog
prihvaćanja tumačenja Državnog zavod za statistiku
• Temeljni problemi mehanizma
– Nejasno određen mehanizam prije ili kasnije izazvat će tenzije među
socijalnim partnerima
– Dosljedno provođenje službenog tumačenja mehanizma usklađivanja u
fazi rasta gospodarstva će gotovo sigurno dovesti do pada udjela
minimalne u prosječnoj plaći, što nije u skladu s ciljevima koji su se
navodili prilikom uvođenje Zakona
– Kako pronaći ravnotežu između potrebe zaštite radnika na slabo
plaćenim poslovima i izazova koji stoje pred poduzećima?
• Čini se da za najveći dio gospodarstva dosadašnja primjena
minimalne plaće nije izazvala negativne učinke, no pojedini
sektori su pogođeni (u industriji odjeće procijenjeni je obuhvat
minimalnom plaćom oko 25%)
– Mehanizam usklađivanja minimalne plaće je automatiziran, odnosno
potpuno izdvojen od procesa socijalnog dijaloga
• Čak i u slučaju dogovora o porastu minimalne plaće u 2012., može
li se on provesti bez promjene Zakona o minimalnoj plaći?
Preporuke (1)
1. Sadašnji sustav minimalne plaće potrebno je korigirati
nakon konzultacija socijalnih partnera i drugih dionika
tržišta rada
•
•
Zakonsko reguliranje minimalne plaće je prisutno u većini zemalja, tako da ne
treba postavljati pitanje treba li nam zakon (pogotovo sada kad ga već imamo),
nego kakav nam zakon treba
Treba odvojiti dovoljno vremena za konzultacije i traženje najboljeg modaliteta
uređenja minimalne plaće, uključiti sve relevantne partnere
2. Izbjeći eksplicitno formuliranje mehanizma usklađivanja
minimalne plaće u zakonu
•
•
I kod ovog instrumenta tržišta rada potrebna je fleksibilnost kako bi se prilikom
svakog usklađivanja na najbolji način uvažile gospodarske okolnosti
Precizno formuliranje i automatizam dovode do potpune izolacije od procesa
socijalnog dijaloga što ne doprinosi procesu izgradnje povjerenja između partnera
3. Visinu minimalne plaće treba odrediti Vlada, u skladu sa
Zakonom
•
•
Umjesto automatizma, potrebno je da Vlada razmatra prijedloge socijalnih
partnera, ali i da sama donosi odluku
Minimalna plaća je oblik intervencije sa široko rasprostranjenim posljedicama i
odgovornost za nju mora biti u rukama Vlade koja je izravno odgovorna svim
građanima, sindikati i udruge poslodavaca su odgovorni samo svojim članovima
Preporuke (2)
4. Visinu minimalne plaće odrediti na temelju projekcija ključnih
pokazatelja u razdoblju primjene minimalne plaće
•
•
Ako se već želi utvrditi neki oblik formule usklađivanja, svakako treba izbjeći
referiranje na kretanja pokazatelja u prošloj godini, već uzeti u obzir projekcije za
razdoblje primjene minimalne plaće
Pokazatelji koji se uzimaju u obzir ovise o mehanizmu usklađivanja i dogovoru;
obično se razmatra kretanje ukupne ekonomske aktivnosti, zaposlenosti i
nezaposlenosti, inflacije i plaća, ali s posebnim naglaskom na kretanja u ugroženim
sektorima i među skupinama radnika za koje je minimalna plaća važna, razmatraju
se i kretanja u drugim zemljama (pitanje konkurentnosti u radno-intenzivnim
sektorima)
5. Izbjegavati nagle i nenajavljene promjene razine minimalne
plaće
•
Barem šest mjeseca prije početka valjanosti donijeti najavu ili odluku o usklađivanju
6. Unaprijediti statistiku plaća
•
•
Nedovoljno je informacija o kretanju i strukturi plaća za različite dijelove tržišta
rada; o distribuciji plaća; o troškovima rada koji nisu plaća (prijevoz, božićnica,...)
Omogućiti bolju statističku obradu i dostupnost administrativnih podataka
(Porezna uprava, REGOS);

similar documents