VI. Vjerujem u Boga Oca Svemogućega, Presveto Trojstvo

Report
4. Hodimo pod težinom križa,
tragom tvojih stopa.
Ustao si u zori Uskrsa,
Živi si koji ne umire.
Credo, Domine! Vjerujem, Gospodine!
S poniznima, željnima preporoda,
Gospodine, prosimo te:
Umnoži nam vjeru!
 Vjerujemo u „jednoga Boga Oca, Svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i
nevidljivoga…“
 Kršćanski Bog kojega je objavio Isus Krist jest Bog
Otac.
 Ljubi nas očinskom/majčinskom ljubavlju!
 Bog izvor svega što postoji, Onaj koji jest u punini, tj.
koji ima puninu bitka (postojanja).
 Njega priznajemo izvorom svega, „vidljivoga i
nevidljivoga“.
OBJAVA BOGA KAO TROJSTVA
 „Središnje otajstvo kršćanske vjere i života jest otajstvo
Presvetoga Trojstva. Kršćani se krste u ime Oca i Sina i
Duha Svetoga“ (Kompendij KKC, 44).
 Isusov život je objava trojstvenog Boga: objavljuje sebe
kao Sina Božjega; Boga kao svoga Oca (svoga Tatu) i
našega Oca (ali ne našeg Tatu!); i Duha Svetoga, treću
božansku osobu koja proizlazi od Oca i Sina; objavljuje ga
kao onoga koji daje život, vodi, nadahnjuje;
 Bog jest jedan, i kao jedan je trojstven, u trima osobama.
Pitanje o Bogu
 monoteizam: Bog je jedan i jedini
 Drugi element je specifično kršćanski: Bog u kojega
vjerujemo je Trojedini Bog
 Teologija ide za tim da otajstvo Boga razumije i izreče
kao otajstvo.
Bog?!
posljednji,
beztemeljni
(neutemeljeni)
temelj svekolike
stvarnosti, koji sve
nosi i pokreće
krajnji cilj koji
sve upravlja i
uređuje
najveće dobro na kojem sudjeluju
sva ograničena bića koja on
samutemeljuje
Bog Otac
 iskon, začetnik života; darovatelj, hranitelj i čuvar
života; moć, autoritet, životnu potporu i dobrotu, skrb
i pomoć
 očinstvo i majčinstvo su korelativi
 Patrijarhalna slika oca? Negativno iskustvo ljudskog
oca? Kako tada govoriti o Bogu Ocu?
 Papa Benedikt XVI. – nije uvijek lako govoriti o
očinstvu, posebno na zapadu,gdje se obitelji sve više
raspadaju, radne obveze sve više iscrpljuju čovjeka…
Bog – Otac u Starom zavjetu
 Izrael počinje izričito govoriti o Bogu kao Ocu
relativno kasno zbog politeizma okolnih naroda –
opasnost za izraelski monoteizam.
 motiv vjerovanja u njegovo očinstvo je izabranje: on je
izabrao Izraela i sklopio s njime Savez; očinska briga.
 Bog je Otac ne zato što bi rađao sinove/kćeri, nego zato
što slobodno izabire Izraela kao svoga „sina“.
Hoš 11,1-9;
Jer 31,20; Iz 49,15
Bog – Otac u Starom zavjetu
 “Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti
za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja
zaboraviti neću.”
Iz 49,15
 “Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti.”
Iz 66,13
Bog – Otac u Novom zavjetu
Novost
Bog je naravni Otac i njegovo očinstvo ne
temelji se samo na izabranju nekog naroda
ili na savezu, nego je Otac koji ima Sina i
taj Sin doista je odvijeka rođen od Boga
Oca.
 Bog Otac u jedinstvu sa Sinom i Duhom Svetim
Isus - objavitelj Oca
 Abbà
jedinstven odnos,
bliskost i „familijarnosti” s Bogom
Ocem.
 Bog je sveopći Otac, Otac svih ljudi, ali
ipak na poseban način očinski
privilegira „posljednje”.
 Božje očinstvo je preobilno i besplatno
 Božja milost je “besplatna ali nije na
rasprodaju.”
„Boga nitko
nikada ne
vidje:
Jedinorođenac,
Bog, koji je u
krilu Očevu on
nam ga
obznani.”
Svemogući
 Može sve što mu „dođe na um“???
 Božja svemoć ne očituje se kao automatska i
svojevoljna sila, već je označena milosrdnom i
očinskom slobodom.
 Stvarajući slobodna bića, odrekao se dijela svoje moći,
ostavljajući moć naše slobode. Tako on ljubi i poštuje
slobodan odgovor ljubavi na svoj poziv.
 Svemoć u ljubavi, milosrđu, opraštanju!
 Objava Božje svemoći na križu Isusa Krista.
 Kada kažemo „Vjerujem u Boga Oca svemogućega“ mi
izražavamo svoju vjeru u moć Božje ljubavi koji u svome
umrlom i uskrslom Sinu pobjeđuje mržnju, zlo, grijeh i
otvara nas vječnom životu, životu djece velikoga Oca.
 Bog Otac, Sin i Duh Sveti su u savršenom zajedništvu i
jedinstvu (jedna božanska narav), ali i u savršenoj
različitosti (tri božanske osobe).
Priprava objave Trojstva
 “Tragovi Trojstva” u: „Načinimo čovjeka nama na sliku
i priliku” (Post 1,26); Božja teofanija Abrahamu u liku
triju muškaraca (Post 18); Izaijino viđenje anđela pored
prijestolja Božjega; Trishagion (trostruki „svet”)
serafina (Iz 6,1)? Neodrživo! Bog se tada još nije
objavio kao trojstven (progresivnost objave).
 Anđeo Jahvin, Riječ, Mudrost i Duh Jahvin – Božja
prisutnost starozavjetna slika o Bogu nije
konačna niti dovršena, nego
otvorena za konačnu objavu Boga.
Isus Krist i Bog Otac
 Bog koji dolazi ususret čovjeku je Otac Isusa iz
Nazareta, Krista:
 Isusove molitve
 Krštenje
 Preobraženje
Duh Sveti
 prisutnost i djelo Duha Svetoga u Isusovu
mesijanskom djelovanju.
 Kod sinoptika (Marko, Matej i Luka) Isus je
predstavljen kao Mesija, tj. kao Pomazanik Božji na
kojem počiva punina Duha.
 U nastupu i djelovanju, u životu, smrti i uskrsnuću
Isusa Krista prisutan je i djelatan Duh Sveti (Duh
Božji, Duh Kristov, Duh Oca i Sina).
 čitava Isusova egzistencija predstavljena je kao krštenje
u Duhu, kao trajna prisutnost Duha u Isusu kao Mesiji
 Lukine figure pune su Duha: Marija (1,35; Isusovo
začeće događa se po Duhu), Ivan Krstitelj (1,51),
Elizabeta (1,45), Zaharija (1,67), Šimun (2,25). Poslije
uskrsnuća, Duh se „razlijeva” na apostole (Lk 24,48-49;
Dj 1,4-8; 2,1-4), a šalje ga Isus od Oca.
U sinoptičkoj tradiciji nalazimo tri važna izričaja o Duhu
Božjem:
Mk 3,28-30;
usp. Mt 12,3132;
• a) „Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim,
koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No, pohuli li tko na
Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha
vječnoga.”
• b) „Ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama
Mt 12,28;
kraljevstvo Božje.”
Lk 11,20
Mk 13,11;
Mt 24,4-14;
Lk 21,10-19
• c) „Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed
što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas.
Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.”
Dakle, prema sinoptičkim evanđeljima, svekoliko Isusovo
djelovanje prožeto je Duhom
pneumatološka
perspektiva
 U Djelima Duh obilježava vrijeme Crkve između Kristova
Uzašašća i njegova konačnog dolaska. On je darovan Crkvi (Dj
2,1-13) kako bi vodio kršćansku zajednicu.
 I prema Pavlovim spisima Duh Sveti ima presudnu ulogu za
Crkvu kao zajednicu i za svekoliku kršćansku egzistenciju.
 Ivanovo evanđelje i ostali ivanov(sk)i spisi gledaju Duha kao
Božju silu koja proistječe iz Uskrsloga i koja je temelj Crkve,
izvor njezine svetosti i posvećenja.
Paraklet (Branitelj) i Duh istine
 osobnost Duha Svetoga?
nije samo neosobni
Božji dar, nego je - prema našem Vjerovanju – osobni
darovatelj svih darova, treća božanska osoba.
 Novi zavjet služi se određenim izričajima o Duhu Svetom u
strogo osobnim kategorijama:
govori se o uzdisajima Duha i o njegovoj molitvi u nama;
on nas zastupa kod Boga i zauzima se za nas (usp. Rim
8,26);
on je susvjedok s našim duhom (usp. Rim 8,16), dijeli
darove kako hoće (usp. 1 Kor 12,11), govori već u Pismu
Starog zavjeta (usp. Hebr 3,7; 1 Pt 1,11s; 2 Pt 1,21) i u
Crkvi (usp. 1 Tim 4,1), poučava u zajednici (usp. Otk 2,7).
 Otac ga šalje u Isusovo ime, ali on stupa pred Oca također
i samostalno (usp. 1 Iv 2,1). Dakle, u svemu tome
možemo vidjeti jasne naznake samostojnosti i osobnog
razumijevanja Duha Svetoga u Novom zavjetu
 U svezi s tim su i novozavjetni trinitarni obrasci
(usp. Mt 28,19; 2 Kor 13,13).
Trinitarni izričaji u Pavlovim poslanicama
„Mi moramo uvijek
zahvaljivati Bogu za
vas, braćo od Gospodina
ljubljena, što vas je od
početka odabrao za
spasenje, posvećenjem u
Duhu i vjerom u istinu.
Da, na to vas pozva po
našem Evanđelju - na
posjedovanje
slave Gospodina našega
Isusa Krista”
2 Sol 2,13-14
„Ali kada dođe punina
vremena,posla Bog Sina svoga...
da primimo posinjenje. A jer ste
zaista sinovi, odasla Bog u vaša
srca Duha Sina svoga
koji kliče: Abba-Oče!” Gal 4,4-6
„Različiti su dari, a isti Duh; i
različite službe, a isti Gospodin; i
različita djelovanja, a isti Bog koji
čini sve u svima” 1 Kor 12,4-6
„Milost
Gospodina
našega Isusa
Krista,
ljubav Boga i
zajedništvo
Duha
Svetoga neka
bude s vama”
2 Kor 13,13
Ivanovi spisi o Duhu Svetom
 U prvom dijelu Ivanova Evanđelja (1-12) središnja tema
je: odnos Sina prema Ocu (prva i druga božanska osoba)
 u drugom dijelu (tzv. oproštajni govori: 14-17) radi se o
slanju drugog Parakleta (14,16), o njegovu izlaženju od
Oca (15,26), o njegovu slanju (poslanju) po Sinu (16,7-15)
i o njegovoj zadaći da podsjeća na Kristovo djelo i da ga
stalno uprisutnjuje (14,26; 15,26; 16,13).
 Glede trinitarnih izričaja u Ivanovu evanđelju možemo
navesti sljedeće: 14,26; 15,26; 16,7-15 i 17 (Isusova
velikosvećenička molitva).
 U govorima o Parakletu i ovdje je Duh Sveti opisan na
osoban način (kao osoba).
 On izvire, kao dar, od Boga Oca i po Sinu je poslan u srca
vjernika.
„On će od mojeg uzimati i
navješćivati vama. Sve što ima
Otac, moje je. Zato vam
rekoh: od mojeg uzima i
navješćivat će vama” (16,14-15)
 Ivan naglašava dovršenost i potpunost objave koju je donio
Isus. On je „dovršio djelo” koje mu je povjerio Otac (17,4);
saopćio je učenicima „sve što je čuo od Oca svojega” (15,15),
objavio je ljudima „Božje ime” (17,6. 26). Dakle, ne može se
raditi o nekoj novoj objavi po Duhu nego se radi o
„podsjećanju” na ono što je Isus rekao (14,26).
Zaključak
 Objava otajstva Presvetog Trojstva u Novom zavjetu je
formalna i eksplicitna (izravna), ali u isto vrijeme je
implicitna (neizravna) i iznenadna. Bog se objavljuje
što i tko on jest: Otac, Sin i Duh Sveti.
 Božja imena u Novom zavjetu objavljena su izravno:
Bog odnosno Otac, zatim Sin, te Duh, odnosno Duh
Sveti ili Duh Božji ili Duh Kristov.
 U Novom zavjetu nalazimo temelje vjere u Presveto
Trojstvo.
 novozavjetna svjedočanstva uvijek ostaju norma i za
sva buduća, postnovozavjetna, razmišljanja o
kršćanskom Bogu.

similar documents