djeca_s_posebnim_potrebama

Report
“Ne smijemo polaziti od teškoća što ih
dijete stvara, nego od onih što ih dijete
ima.”
HERMAN NOHL
Tko su djeca s posebnim potrebama i
poznajemo li njihove teškoće?
DEFEKTOLOG -STRUČNI SURADNIK:
Anita Šalec, prof.
Učenik P.P. je vrlo specifičan. Sjedi u zadnjoj klupi i nerijetko je “glavni i
odgovorni” za zabavu u razredu, naročito kada ima “loš” dan. Kako gotovo
nikad ne uspijeva sve prepisati s ploče ili “pohvatati” bilješke, sklon je
“ubacivati” neprimjerene komentare, crtati po bilježnici ili zadirkivati druge
učenike oko sebe. Zbog navedenog odaje dojam da vrlo malo “uhvati” od
sata pa se niti ne očekuje “vrhunsko”znanje. No, P.P. često iznenadi izvrsnim
poznavanjem neke građe, čak i nekih dodatnih podataka vezano uz temu, a
nerijetko i briljantnim zaključcima tijekom sata kada se o nečemu razgovara.
Ne voli čitati pred razredom, a kada i čita prisutne su teškoće praćenja
slijeda riječi u redu čitanja. Vrlo često čita “napamet”, ispušta slova ili čak
cijele riječi, a događa se i da uopće ne zna što je pročitao (nerazumijevanje
pročitanog). Rukopis mu je neuredan, a ponekad i teško čitljiv. Pismeni
radovi su često zbrkani i nepovezani, a prisutne su i teškoće pri uporabi
pravopisnih i gramatičkih pravila. Na pismenim provjerama znanja uglavnom
postiže loše rezultate, dok je u usmenim provjerama izvrstan. Teško prati
upute date cijelom razredu (naročito prilikom izvođenja neke aktivnosti) i u
takvim je situacijama poprilično nemiran.
TKO SU UČENICI S POSEBNIM
POTREBAMA?
“Djeca i mladež s posebnim odgojnoobrazovnim potrebama odnosno
(re)habilitacijskim potrebama su ona kojoj su
u svrhu optimalnog razvoja sposobnosti i
drugih društvenih i osobnih pozitivnih
svojstava ličnosti nužni posebno prilagođeni i
individualizirani uvjeti i postupci.”
prof.dr.sc. Vladimir Stančić (1985.)
ŠKOLOVANJE UČENIKA S POSEBNIM
POTREBAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ
• REDOVNE OSNOVNE ŠKOLE
 potpuna integracija (prilagođeni program /
individualizirani pristup u radu)
 djelomična integracija (poseban program /
prilagođen program)
• POSEBNE ODGOJNO OBRAZOVNE USTANOVE
KOME KAKAV OBLIK ŠKOLOVANJA???
PRILAGOĐENI PROGRAM
 za učenike sa smanjenim intelektualnim
sposobnostima
 iznimno za učenike s teškom pedagoškom
zapuštenosti ili socijalnom deprivacijom
 izrađuje se za predmete u kojima učenici ne mogu
svladati ni minimum programa razreda koji polaze
INDIVIDUALIZIRANI PRISTUP U RADU
( uz stručnu pomoć određenih stručnjaka)
 za učenike sa specifičnim teškoćama u učenju;
senzoričkim oštećenjima; tjelesnim invaliditetom i
kroničnim bolestima…
Specifične teškoće učenja
obuhvaćaju populaciju djece koja usprkos svojim
urednim spoznajnim (intelektualnim) sposobnostima,
nepostojanju organskih ili senzoričkih oštećenja niti
različitih drugih vidljivih (poznatih) bioloških i/ili
psiholoških
čimbenika
ne
uspijevaju
postići
odgovarajući akademski uspjeh.
 Disleksija
 Disgrafija
 Diskalkulija
 Posebne jezične teškoće
 ADD/ADHD
DISLEKSIJA, DISGRAFIJA, DISKALKULIJA
Simptomi vezani uz učenje i edukaciju
 spori i nesigurni u čitanju, (posebno glasnom),
 teškoće u razumijevanju pročitanog, a time i
donošenju zaključaka,
 problemi u dekodiranju novih znanstvenih riječi,
terminologije, činjenica,
 brzo zaboravljanje naučenog - teško nalaženje nečeg
što su već radili u knjizi,
 siromašne strategije pohranjivanja informacija u
dugotrajnu memoriju,
 teškoće u brzom pisanju (hvatanje bilješki) - ne
mogu slušati i pisati u isto vrijeme,
 teškoće u samostalnom pismenom izražavanju
(slaganje ideje i koncepta, upotreba rječnika,
gramatike i sintakse),
DISLEKSIJA, DISGRAFIJA, DISKALKULIJA
 problemi povezani s rukopisom (neurednost,
nečitljivost),
 teškoće u generaliziranju i primjenjivanju novih
pravila,
 problemi tijekom rada u okolini punoj buke ili
drugih podražaja,
 potreba da im se informacija kaže više puta,
 teškoće u organizaciji učenja,
 zbog sporog čitanja i slabijeg razumijevanja
stalno su u vremenskom "tjesnacu",
U RADU S OVIM UČENICIMA JE VAŽNO:
• naglasiti ono što će se u lekciji učiti i završiti lekciju
sažetim prikazom onog što se naučilo (tako se
informacije bolje "sele" iz kratkotrajnog u dugotrajno
pamćenje),
• staviti ga da sjedi bliže ploči i učitelju,
• pažljivo odrediti količinu domaće zadaće - ne
prelazeći njegove mogućnosti,
• smanjiti "nepotrebno" prepisivanje – označiti bitno
• pisati čitljivim, pravilnim rukopisom na ploči,
upotrebljavajući boje,
• dati prednost usmenom ispitivanju,
• povećati font slova kod tekstova za čitanje s
razumijevanjem i ispitnih materijala,
• naglašavati važnost urednosti rukopisa, ali ga
ne kažnjavati kad ne može bolje,
• isticati dobro napravljene stvari, a greške
ispravljati kvalitetno (ne pišući preko djetetovog
rukopisa, dijete i roditelj moraju vidjeti i
razumjeti pogrešku),
• negativne primjedbe uvijek na kraju ublažiti
pozitivnom, motivirajućom primjedbom,
• koristiti se različitim načinima ispitivanja i
ocjenjivanja,
• planirati ispitivanje
Središte mosanda kreduli je i izbacivalo
Središte vulkana kipjelo je i izbacivalo lavu
kadakire sindo komoliki sekundi. Činilo
svakih nekoliko sekundi. Činilo se kao da
se do po midi spaza za Jelu i Maru, do pe
nema spasa za Jelu i Maru, da je svemu
evevet kraj o po nedere mote pe dolazila
kraj i da nikada neće prestati ta buka koja
odozdo. Kampanostonde se sve utišalo,
je dolazila odozdo. Odjednom se sve
keloste o dokori. Djevojke su nakatane pe
utišalo. Umirilo i zamrlo. Djevojke su
ke nodod zampati ok sede en lade, edere
mislile da se ništa strašnije od ove buke ne
seleganipi, do po ede vozde. Parala je ere,
može čuti, ali tišina kao da je bila još gora.
trljuke srce o komer. Zodide dak misliš
Parala je uši, grebla srce i dušu. Uvijek kad
po pe klinken, et po ovodo dreme probao.
misliš da je najgore, shvatiš da nisi sve
isprobao.
UČENICI S POREMEĆAJEM
PAŽNJE (ADHD/ADD)
KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA
HIPERAKTIVNE DJECE
Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i
shvatilo ih.
• Gleda kako rade druga djeca prije negoli
što pokuša uraditi samo.
• Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a
ne pogreške povezane s neznanjem.
Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti
na jednome mjestu.
Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da
razmisli.
Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.
Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem.
Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava
započete zadatke.
•
•
•
•
•
•
KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE
DJECE
• Ima teškoća u organiziranju pismenih radova (oni
su obično zbrkani).
• Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i
prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se
pridružio.
• Previše je pričljivo, često prekida razgovor.
• Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu,
dok druga djeca mirno sjede.
• Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda
nekamo drugdje.
• Često kaže: "Ne mogu to učiniti" i prije negoli
pokuša, lako odustajanje posebno je uočljivo kod
novih zadataka.
• Govori, pjeva i šapće samo sebi.
• Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.
U RADU S HIPERAKTIVNIM
UČENICIMA JE VAŽNO:
• Pojasnite djeci pravila ponašanja u razredu (ili
posebna pravila za vrijeme vašeg sata).
• Ustanovite s djetetom jasnu hijerarhiju sankcija
za nepoželjna ponašanja jer mu to omogućuje
da dobije povratnu informaciju o svojem
ponašanju i "sljedećem koraku“.
• Pohvalite i ohrabrite pozitivnu pažnju.
• Komunicirajte s djetetom na asertivan način,
jasno izražavajući svoju potrebu na neagresivan
način. Izbjegavajte ismijavanje, prodike ili
kritiziranje.
• Razlikujte nemogućnost od neposlušnosti (kada
dijete kaže "ne znam" ili "ne mogu", ono treba
poduku ili pomoć; “neću" ili "ne želim" zahtijeva
prije dogovorenu sankciju).
• Imajte prioritete. Nemojte se fokusirati na više od
tri ponašanja odjednom.
• Ignorirajte nepoželjna ponašanja kako biste ih
uklonili iz djetetova repertoara ponašanja i
onemogućili da ih ono rabi za privlačenje
negativne pažnje.
PRAVILA U UČENJU:
• Razdijelite gradivo na manje dijelove (postavljeni ciljevi u
učenju trebaju biti realistični i ostvarivi).
• Složene upute pri rješavanju zadataka ili testova razbijte
u više jednostavnijih uputa (pitajte hiperaktivnog učenika
da ponovi što treba raditi kako biste provjerili
razumijevanje zadatka).
• Preferirajte usmeno ispitivanje (hiperaktivna djeca postižu
bolje rezultate i bolje će pokazati svoje znanje usmenim
odgovaranjem; smanjite broj pismenih zadataka, i ako je
potrebno, produljite vrijeme rada hiperaktivnom djetetu).
• Kada dajete upute cijelom razredu, stanite kraj
hiperaktivnog učenika dok to radite (za objašnjavanje
zadatka koristite se njegovom knjigom, tekom, radnom
bilježnicom kao primjerom).
INDIVIDUALIZIRANI PLAN
Razvoj djetetovog profila (individualizirane
strategije)
•
•
Tko je moj učenik ____________?
Koje su osobitosti/teškoće
• učenja?
• ponašanja?
• Koje potrebe proizlaze?
___________________________
UČENICI USPORENOG
KOGNITVNOG RAZVOJA
SNIŽENI BIOLOŠKO –
PSIHOLOŠKI
POTENCIJALI
UČENICI S LAKOM
MENTALNOM
RETARDACIJOM
UČENICI GRANIČNIH
INTELEKTUALNIH
SPOSOBNOSTI
MANIFESTNO
FUNKCIONIRANJE NIŽE OD
BIOLOŠKO-PSIHOLOŠKOG
POTENCIJALA
UČENICI IZ
KULTURALNO
DERIVIRANE SREDINE
UČENICI USPORENOG KOGNITIVNOG RAZVOJA
(SNIŽENIH INTELEKTUALNIH SPOSOBNOSTI) IMAJU
POTEŠKOĆA NA PODRUČJIMA:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
PERCEPCIJA (auditivna, vizualna, taktilna,
olfaktorna, gestativna, vestibularna,
kinestetska)
ZAPAMĆIVANJE I PAMĆENJE
PAŽNJA
MIŠLJENJE
RECEPCIJA I EKSPRESIJA
ADAPTIVNO PONAŠANJE
 nejasnoća i nepotpuna razumljivost slušanog “kao
da je prisutan neki vanjski ometajući faktor u
slušanju”
 djelomično i nepovezano zahvaćanje podataka
(teškoće u izlaganju, ponavljanju, prepričavanju,
odgovaranju na pitanja…)
 teškoće uočavanja i izdvajanja bitnog u
promatranju pojava, predmeta i procesa
 netočna govorna reprodukcija
 teškoće usvajanja apstraktnih sadržaja (sniženo
kvantitativno i kvalitativno stvaranje pojmova,
nepoznavanje sadržaja pojmova i njihova pravilna
uporaba, “zbrkanost” i nepovezanost činjenica i
naučenih sadržaja, donošenje nelogičnih
zaključaka, parcijalna znanja, teškoće rješavanja
problema, zamišljanje problemskih situacija,
teškoće primjene naučenog…)
IZRADA PRILAGOĐENOG
PROGRAMA
 inicijalan procjena
prilagođavanje u edukacijskom
procesu
praćenje i ocjenjivanje učenika i
finalna procjena
POSTUPCI PRILAGOĐAVANJA
a) perceptivno prilagođavanje:


prilagođavanje tiska: uvećavanje ili pojačavanje tiska;
povećavanje razmaka između riječi, rečenica ili redova
teksta
razni oblici isticanja u tekstu: podcrtavanje,
uokvirivanje, boja tiska ili papira…
b) spoznajno prilagođavanje



uvođenje u postupak: stupnjevito pružanje pomoći u
rješavanju zadataka
planiranje teksta: osvješćivanje slijeda putem različitih
dispozicija (slike, pitanja, riječi)
sažimanje teksta: izdvajanje bitnih odrednica sadržaja,
smanjivanje broja činjenica
c) govorno prilagođavanje
 prilagođavanje razgovjetnosti: govorenje u neposrednoj blizini
učenika, licem u lice
 govorno usmjeravanje pažnje (“ovo je važno”, “sada dobro
slušajte”…)
d) prilagođavanje zahtjeva
 zahtjevi u odnosu na samostalnost: stupnjevito pružanje
pomoći pri rješavanju različitih zadataka
 zahtjevi u odnosu na vrijeme rada: predviđanje duljeg
vremena za rješavanje zadataka, osobito u pismenim provjerama
znanja
 zahtjevi u odnosu na način rada: pojedinačno zadavanje
zadataka, korištenje tipova zadataka različite “težine”, kao npr.
dvočlanog izbora, uspoređivanja i sređivanja, nadopunjavanja…
 zahtjevi u odnosu na provjeravanje: samo usmena provjera
znanja ili mogućnost da učeniku netko drugi čita (disleksija);
češća provjera znanja s manjim brojem zadataka
 zahtjevi u odnosu na aktivnost: zajedničko planiranje rada,
češće promjene aktivnosti, fizičko približavanje učenika izvoru
spoznavanja…
NEMOJTE PROPUSTITI PRILIKU POMOĆI OVIM
UČENICIMA DA DOSEGNU SVOJ MAKSIMUM I
DAJU NAJBOLJE OD SEBE !!!
MOŽDA ĆETE BAŠ VI BITI JEDINI UČITELJ
KOJEMU JE STALO DA USPIJU PA ĆE VAS SE
UVIJEK RADO SJEĆATI !

similar documents