3a Promjena zdrav\. ponasanja

Report
ZDRAVSTVENO
PONAŠANJE
ZDRAVSTVENO PONAŠANJE
 Svako ponašanje ili aktivnost koju osoba poduzima
da bi očuvala, poboljšala ili zadržala svoje zdravlje.
 Pomaže ljudima da sačuvaju zdravlje, efikasnije se
liječe i bolje prilagođavaju kroničnim bolestima.
Zdravstvena ponašanja
prema Johnston i Johnston (2001):
 Korištenje zdravstvenih usluga (posjete liječniku,
cijepljenje…),
 Slijeđenje zdravstvenih savjeta i uputa (npr.
kronični bolesnici),
 Samousmjeravajuća zdravstvena ponašanja (npr.
vježbanje, dijeta, pušenje, konzumiranje
alkohola…).
Razlozi
zanimanja za zdravstveno ponašanje
1.
Veliki dio vodećih uzroka smrtnosti povezan sa
zdravstvenim ponašanjem.
1.
Zdravstveno ponašanje se može mijenjati.
Ciljevi
proučavanja zdravstvenog ponašanja
1.
razumjeti zašto ljudi ne/koriste zdravstvena
ponašanja
2.
osmisliti intervencije za promjenu ponašanja
Rizične zdravstvene navike
(bihevioralni patogeni)
 Ponašanja koja imaju negativan utjecaj na
zdravlje
Zaštitne zdravstvene navike
(bihevioralni imunogeni)
 Ponašanja koja mogu imati pozitivan utjecaj
na zdravlje
Zdravstvena ponašanja
koja najviše utječu na mortalitet i morbiditet
7 zdravih navika
 7 – 8 sati sna
 redoviti doručak
 nepušenje
 izbjegavanje “brze hrane”
 idealna tjelesna težina
 umjereno konzumiranje ili nekonzumiranje
alkohola
 redovita tjelesna aktivnost
PREPREKE FORMIRANJU
ZDRAVSTVENIH NAVIKA ILI
MIJENJANJU RIZIČNIH NAVIKA
PREPREKE FORMIRANJU ZDRAVSTVENIH
NAVIKA ILI MIJENJANJU RIZIČNIH NAVIKA
 PERCEPCIJA PRIJETNJE ZDRAVLJU
 ATRAKTIVNOST RIZIČNIH PONAŠANJA
 AUTOMATIZIRANOST I TEŠKO MIJENJANJE
NAVIKA
 ODGOĐENE POSLJEDICE PONAŠANJA
 OKOLINA
 EDUKACIJA ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA
Percepcija prijetnje zdravlju
Na FENOMEN NEREALNOG OPTIMIZMA utječu 4
kognitivna činitelja:
 Nedostatak osobnog iskustva s problemom,
 Uvjerenje da se problem može lako riješiti kada to
pojedinac poželi,
 Uvjerenje da se problem neće javiti u budućnosti ako
se do sada nije pojavio ili ako se ne pojavljuju
simptomi,
 Uvjerenje da je mogućnost javljanja problema
izrazito mala.
PREDIKTORI ZDRAVSTVENOG
PONAŠANJA - prema Leventhalu (1985):
 Genetski
 Socijalni
 Emocionalni
 Perceptivno kognitivni
…perceptivno kognitivni prediktori
zdravstvenog ponašanja
Znanje
Opći stavovi o zdravlju
Percepcija rizika i simptoma
Percepcija ozbiljnosti bolesti
Osjećaj kontrole: lokus kontrole i samoefikasnost
Percepcija dobitaka, gubitaka i zapreka od
zdravstvenog ponašanja
 Namjera, planiranje ponašanja






Lokus kontrole
 Percipirano mjesto ili lokacija činilaca koji se
doživljavaju kao izvori upravljanja osobnim
ponašanjem i kao uzroci onoga što se osobi događa,
uključujući njezine uspjehe i neuspjehe.
Internalni i eksternalni lokus kontrole
 Pripisivanje uzroka ponašanja pretežno unutarnjim
činiteljima tj. osobnim namjerama i odlukama =
internalna orijentacija - ja sam izvor kontrole
vlastitih postupaka
 Eksternalni lokus= izvor kontrole - u značajnim
drugim osobama ili sreći i sudbini
Ljudi s internalnim lokusom:
Uporni su
Dugo rade na zadatku
Bolje se suočavaju sa stresom
Manje su podložni tjeskobi i depresiji
Poduzimaju različite akcije ne bi li prevladali
nedostatke
 Pokušavaju nadzirati zbivanja u svom životu
 Postižu bolje ocjene u školi, vjerojatnije će upisati i
završiti fakultet
 Traže informacije





Ljudi s eksternalnim lokusom:
Lakše odustaju
Ne provode puno vremena radeći na zadatku
Ne podnose dobro stres
Ne vole izazove
Puštaju da se stvari događaju i rješavaju same od sebe
Nisu skloni poduzimati nešto čime bi umanjili
nedostatke i ograničenja
 Nisu zainteresirani za politiku i obično ne izlaze na
izbore
 Zarađuju manje od internalnih
 Podložniji anksioznosti






Pristupi promjeni zdravstvenog
ponašanja
Razlozi za različite pristupe promjeni
ponašanja
• postotak oboljelih osoba koje se ne pridržavaju savjeta i
preporuka za liječenje izuzetno je velik
• pristup koji se sastoji u “uvjeravanju” ili “davanju savjeta”
pokazuje se ograničenim
• uključivanjem psiholoških spoznaja u klinički rad s kroničnim
bolesnicima nastoji se povećati efikasnost
PRISTUPI:
• pristup usmjeren bolesniku
• “pregovaranje”, dopuštanje slobodnog izbora
Promjena ponašanja - ključni procesi
• netko (najčešće netko drugi) misli da se radi o dobroj ideji
• obično se pretpostavlja da osoba posjeduje
sposobnost za promjenu (ako to dovoljno želi)
• konflikt i moralna prosudba često izbijaju na površinu
Rad na promjeni ponašanja - praktični tijek
• profesionalna osoba nastoji razgovarati o promjeni
ponašanja (jesti manje, vježbati više i sl.) s bolesnikom
koji je nemotiviran
• rijetko postoji slaganje u pitanjima: “Zašto bih se trebao/la
promijeniti?” i “Kako da to postignem?”
• ako bolesnik ne percipira promjenu važnom, ili ako nije
siguran da će je ostvariti, komunikacija se prekida
Tradicionalne metode
Teorijske osnove:
podastrijeti činjenice
i dobre razloge za akciju
Model postupne promjene (DiClemente i
Prochaska 1998)
Motivacijsko intervjuiranje (Miller 1983,
Miller i Rollnick 1991)
Pristup usmjeren bolesniku (patientcentered approach) (Stewart 1995)
TRANSTEORETSKI MODEL
(MODEL POSTUPNE PROMJENE PONAŠANJA)
 Spremnost na promjenu ponašanja
 Procjena zapreka i dobrobiti ponašanja
 Samoefikasnost
FAZE PROMJENE PONAŠANJA





PREDRAZMIŠLJANJE
RAZMIŠLJANJE O PROMJENI
PRIPREMA
AKCIJA
ODRŽAVANJE
Istraživački dokazi
Transteorijski model promjene provjeren na:
 pretilosti (Pokrajac-Bulian, Tkalčić, Guina i Štimac, 2005),
 odnosu između depresije i prestanka pušenja
 tjelovježbi,
 odlasku na mamografiju,
 konzumaciji alkohola i droga,
 izlaganju suncu
 nekim potrošačkim ponašanjima.
Prisjetite se nekog vašeg pokušaja promjene ponašanja………………….?
Pročitajte svaku tvrdnju. Koja od njih najbolje opisuje Vaš sadašnji pristup?
Želim nastaviti kao dosad
Razmišljam kamo krenuti
Planiram promjenu
Poduzimam prve korake
Uspio/uspjela sam
Opet sam na početku
PREDRAZMIŠLJANJE
Ublažavanje otpora
Upućivanje na pogrešne predodžbe i vjerovanja
Utvrđivanje bitnih točaka
RAZMIŠLJANJE O PROMJENI
Razlozi za
promjenu
Posljedice za
mene
Posljedice za
druge
Moje reakcije
Reakcije
drugih
Razlozi protiv
Priprema – plan promjene
Specifičan
Što, koliko često, kako?
Mjerljiv
Praćenje moguće
Dogovoren
Rezultat dogovora, bez prisile
Realističan
Plan je dostižan, mali koraci
Terminiran
Kad počinjem, koliko često ću
provoditi akciju
Suportiran
Od koga mogu očekivati
podršku
Akcija
Podrška, ohrabrivanje
Održavanje
Suportivne grupe, društvo osoba sa
šećernom bolešću
Trening vještina samozbrinjavanja,
materijali za samopomoć
Posustajanje
Otvorena pitanja
Istraživanje zapreka
Izbjegavanje osuđivanja, naglašavanje
učenja iz pogrešaka
Očekivane reakcije tijekom promjene
 Početne faze promjene:
-percepcija niza zapreka promjeni ponašanja i niska
samoefikasnost
 Kasnije faze promjene:
-percepcija dobrobiti od novousvojenog ponašanja i visoka
samoefikasnost
Motivacijski intervju
 Najbolji pristup za osobe u fazi predrazmišljanja ili
razmišljanja o promjeni ponašanja
 Miller (1983.) razvio tehniku samo za potrebe savjetovanja
alkoholičara,
 kasnije se tehnika pokazala efikasnom i na pušačima,
pretilima, invalidima (Rollnick i sur., 1992.).
 Osnovni cilj: potaknuti klijente da dublje istraže moguće
razloge za promjenu rizičnog ponašanja i pronađu nove
razloge.
Ključni elementi motivacijskog intervjuiranja
• Motivaciju za promjenu pronalazi bolesnik sam, ne može se
nametnuti od zdravstvenog djelatnika
• Zadatak je osobe o kojoj se radi (a ne zdravstvenog djelatnika)
identificirati i razriješiti ambivalenciju
• Direktni pritisak ne razrješava ambivalenciju
• Savjetovališni stil pretežito je miran i olakšavajući
• Savjetodavac je direktivan u pomaganju da se ambivalencija
istraži i razriješi
• Spremnost za promjenu nije “karakteristika” bolesnika, već
se u vremenu mijenja
Uloga zdravstvenog savjetnika

Olakšati promjenu ponašanja

Proces savjetovanja je nekonfrontirajući i sadrži 2
ključna pitanja:
“Što je dobro u vezi vašeg sadašnjeg ponašanja?” ili “Koju
korist imate od sadašnjeg ponašanja?”
“Što, po vašem mišljenju nije dobro u vezi vašeg
trenutnog ponašanja?” Ili “Koji su mogući rizici vašeg
ponašanja?”
1.
2.
U početnim fazama:
 Informirati,
 Razgovarati o dobrobitima i rizicima postojećeg
ponašanja te mogućim dobicima ili gubicima od
promjene ponašanja,
 Podići osjećaj samoefikasnosti:
• postavljanjem jednostavnih i lako
dostižnih ciljeva,
• bilježenjem ciljeva i rezultata,
• pružanjem podrške,
• samonagrađivanjem.
Tjelovježba
Prehrana
O kojem biste dijelu liječenja šećerne bolesti danas željeli
razgovarati?
Lijekovi
Samokontrola
Koja je dobit/cijena promjene ponašanja?
Nastaviti kao
dosad
Unaprijediti
Dobici
Sviđa mi se..... Sviđat će mi
........................ se.................
Cijena
Ne sviđa mi
se..............
Neće mi se
sviđati............
Na ljestvici od 1 do 10, koliko Vam je trenutno VAŽNO promijeniti.........?
0____1____2_____3____4____5____6____7____8____9____10
Na ljestvici od 1 do 10, koliko ste SIGURNI da ćete uspjeti?
0____1____2_____3____4____5____6____7____8____9____10
Ispitivanje važnosti (Zašto bih se trebao/la promijeniti?)
(osobne vrijednosti i očekivanja)
• Što bi se trebalo dogoditi da promjena za vas postane važnija?
• Što bi se trebalo dogoditi prije no što počnete ozbiljno
razmišljati o promjeni?
• Zbog čega ste dali tako visoku procjenu važnosti?
• Što bi se trebalo dogoditi da se vaša procjena premjesti s x na y?
• Što vas priječi u premještanju s x na y?
• Što su dobre strane (sadašnjeg ponašanja)? Koje su manje dobre?
• Koje brige imate u svezi.......?
• Ako biste se odlučili za promjenu, kakva bi bila?
Potkrepljivanje samoefikasnosti
(Kako ću to postići?)
• Što bi vas učinilo sigurnijim ?
• Zašto ste dali tako visoku procjenu samoefikasnosti?
• Kako biste mogli postati sigurniji?
•Kako vam ja mogu pomoći?
• Ima li nečeg što vam je pomagalo u prijašnjim pokušajima?
• Što ste naučili od ranijih pokušaja?
• Znate li nešto o tome kako drugi ovladavaju promjenama?
• Možete li zamisliti što bi vam pomoglo?
Savjetovališne vještine
Vještina
Otvorena pitanja
-nisu ograničena
na odgovore DA/NE
Opis
Obično počinju s:
- kako
- što
- kada
- gdje
Funkcija
Potiče istraživanje
i elaboraciju misli.
Potiče razgovor,
upravljena k
bolesniku
Refleksija - Jednostavno
naglašavanje dijelova
ponavljanje
onog što je rečeno
- Parafraziranje
Pokazuje da se
sluša, unaprjeđuje
kontakt, pojašnjava,
ohrabruje osobu
Sažimanje ponavljanje
glavnih dijelova
razgovora
Unaprjeđuje odziv,
definira problem i
moguću akciju.
Rekapitulira glavne
sadržaje.
Danas smo
razgovarali o.......
Svjesni ste da....
S druge strane, brine
Vas.......
U kasnijim fazama:
 Bihevioralni ugovor
 Samoopažanje, vođenje zabilješki
 Ponašanje se samo održava; cilj je pretvoriti ga u naviku
INFORMACIJSKI PRISTUPI ZA
PROMJENU PONAŠANJA
 Najjednostavniji i najčešći način kojim se pokušava
utjecati na promjenu ponašanja
 Istraživanje:
Russell i sur. (1979.): već i kratki savjeti protiv pušenja
koje su obiteljski liječnici dali pacijentima kod 5%
pacijenata dovelo do jednogodišnjeg prekida pušenja
dok je u kontrolnoj skupini samo 1% pacijenata
prestalo pušiti
Strategije informiranja
 Učinkovitost informiranja varira ovisno o osobi koja daje
informacije i načinu informiranja.
 Istraživanje:
Ley i Llewelyn (1995.) predlažu strategije informiranja koje
povećavaju dosjećanje informacija (između 9 i 21%) i
poboljšavaju slijeđenje preporučenog ponašanja u
usporedbi sa slabije strukturiranim informiranjem.
Strategije informiranja (Ley i Llewelyn, 1995.)
 Važne činjenice i informacije dati na početku,
 ključne informacije naglasiti,
 koristiti jezik primjeren pojedincu,
 jednostavne, lako razumljive riječi i kraće rečenice,
 kategorizirati informacije,
 bitne informacije ponavljati,
 količina informacije ne smije biti prevelika,
 informacije sažeti na kraju razgovora.
Prednosti i nedostaci pisanih informacija
 Stalno dostupne, lakše ih je prezentirati na način koji će
maksimalno osigurati razumijevanje.
 Veći je postotak ljudi koji čitaju pisane informacije kada im
se one ponude tijekom razgovora.
 Dugoročni utjecaj letaka na ponašanje je slab - razlozi:
nije pogođen problem ciljane grupe,
 presložen jezik ili preopširan tekst.


похожие документы