Sanja Pili*: O mamama sve najbolje

Report
Izvori:
POSTMODERNISTIČKA OBILJEŽJA ROMANA O MAMAMA SVE NAJBOLJE SANJE PILIĆ
Adriana Car-Mihec, Kristina Staničić
 roman
za djecu i mlade, nastao 1990 g.,
dobio nagradu Grigor Vitez;
 vrijeme radnje: suvremeno
 mjesto radnje: Zagreb i okolica (Jablanovec)
 likovi: Karamela Rudinsky, Valdemar,
Naranča, Lastan, Velimir, Marijana, Rene,
teta Ružica,
 tema: život Karamele Rudinsky i njezine
obitelji te nastajanje njezinog romana
 mama
Karamela (Majstorović Marelica,
Dragica Dukić), spisateljica, maštovita,
kreativna, luckasta, simpatična, neobična,
otkačena, šaljiva,
 nesigurna, prerano je postala majka, žali za
djetinjstvom i mladenaštvom,
 teško se nosi sa svakodnevnim problemima
 pomalo nezrela, sklona pobjeći u svijet
mašte, sklona hirovito mijenjati
raspoloženja, ali voli svoju obitelj, ponosna
na svoju djecu
 Ne pronalazi inspiraciju za novi roman
 Valdemar
–otac netradicionalne obitelji,
asistent režije, također neobičan, voli svoju
ženu, daje joj prostora koji joj je potreban
za pisanje, često zadirkuje Karamelu,
sumnjičav prema njezinim spisateljskim
sposobnostima, muče ga egzistencijalni
problemi, pomalo ljubomoran, realniji od
Karamele, čvrsto stoji na zemlji
 Naranča
- kći, tipična tinejdžerica,
Karamela kaže da joj se ponekad čini kako je
starija i zrelija od nje, savjesna,
psihoterapeut cijele obitelji
 Lastan
– dječačić od 4 godine, živahan,
energičan, zahtjevan, najmlađe dijete u
obitelji Rudinsky
 Rene
– Karamelin i Valdemarov prijatelj,
spreman pomoći, luckasti novinar, odlučuje
se promijeniti karijeru i raditi ono što voli
 Velimir
– lik iz Karameline mašte,
markantan, zgodan, ozbiljan, lik iz romana
koji je u potrazi za ljubavi svoga života,
nema otiske jer nije stvaran, ali postaje
stvaran jer ga ljubav prema Marijani
oživljava
 Marijana
– Karamelina prijateljica, krojačica,
zaljubljuje se u Velimira
 teta Ružica – pomaže Reneu da otvori
gostionicu, od čangrizave starice koja
kritizira Karamelinu spisateljsku karijeru,
pretvara se u simpatičnu staricu otvorena
duha
 roman – personificirani lik, strepi nad svojom
budućnošću, sretan je kad ga Karamela
dovrši, nastoji se uključiti u tijek svoje
sudbine
 spisateljica
nam otkriva onu drugu stranu
majčinstva koja nije idealizirana
 lik
Karamele suprostavlja se slici majke kao
požrtvovne, samozatajne, nesebične i
zadivljujuće osobe koja u svakom trenutku
zadovoljava potrebe svih oko sebe
 Sanja
Pilić govori o majkama kao ljudima od
krvi i mesa koje imaju pravo na loš dan, koje
mogu biti zamišljene, ponekad sebične i
mrzovoljne, šašave, zbunjene, depresivne,
ali koje također vole i bore se za svoju
obitelj
 drugi tematski sloj je nemogućnost
pisca/umjetnika da u svakodnevnim
egzistencijalnim brigama pronađe inspiraciju
za umjetničko stvaranje
 postavlja
pitanje mogu li se uopće pomiriti
ta dva svijeta – umjetnost s jedne strane i
obitelj, stvarni život s druge strane
s
jedne strane govori o tome kako biti majka,
a s druge strane kako napisati roman
 također
govori o neizvjesnom statusu
slobodnih umjetnika u našoj zemlji koji žive
vrlo skromno i u vječitoj besparici
 ludistički
roman (lat. ludere – igrati se)
 nema čvrste fabule
 uz realne likove imamo i one koji su plod
fantazije i mašte
 nema pouzdanog sveznajućeg pripovjedača
 isprepliću se elementi stvarnog i izmišljenog
U osnovi svega je to DA JA ZAPRAVO NE
POSTOJIM. Ti si me izmislila davno kad si
izmislila sve svoje SEBE.
 naizgled
nam se čini da ne postoji poruka
romana, ali u njemu ipak prepoznajemo
jednu obiteljsku svakodnevnicu
 Pripovjedač
3.l.jd. – objektivno
pripovijedanje iz pozicije promatrača
zbivanja
 Prisutno je i pripovijedanje pored autora,
pojava romana koji je personificiran
(‘’roman u romanu’’) te sam preuzima ulogu
pripovijedanja
Neka mi je kako mi je, kad mi nijedna
rečenica nije odgovarala. Oholost se plaća.
Toliko sam se bunio protiv njihovih
intervencija, toliko sam se bojao da će
narušiti kostur radnje, a na kraju su me
A
negdje se o romanu govori iz pozicije
neutralna promatrača
Roman je i dalje ležao na stolu u dnevnom
boravku.
 igre
riječi (zaigranost, ludizam romana)
Licemjeri nisu mjerači lica, već nosači
neiskrenosti.
Valdemar ima polu-tetu, zato je on polu-sluša.
Da li se telepatija sastojala od teleta koje pati
ili prenošenja misli bilo je romanu svejedno.
 Spisateljica
sama izmišlja riječi:
Zamotanu, zamfrljanu, zbljackanu,
rastackanu i šuknutu bolest, zove se
karamelitis.
 Poigrava
se s aforizmima (poslovicama)
Silom ili milom htjela je napisati knjigu.
Morati samo onda kad se mora morati.
 Upotreba
žargonizama, dijalektizama, tuđica
buljio, cvonjak, uvrnut, čvrknuta, zdipiti,
rolala, kupil, nikaj, ne razmem, grosmama,
happy end, science-fiction, hors…
 Razgovorni
stil, frazemi
Fale joj tri daske
Ja crnčim ko crnac
 Zaigranost
romana vidljiva je i u grafičkim
prikazima kompozicije svoga romana
GLAVNI RASPLET
SPOREDNI
RASPLET
SPOREDNI
RASPLET
SPOREDNI ZAPLET
SPOREDNI ZAPLET
ZAPLETAJ ZAPLETAJA
(ZAPLETAJ CRIJEVA)
 Grafijskim
riječi
rješenjima dočarava smisao iza
No dobro, a sad prijeđimo na stvar…
P
r
e
l
a
z
a
k
 Upotreba
interpunkcije i pojačanog tiska
JUUUPIII!!!!!!!
 Često
nas podsjeća na stripovski oblačić u
kojemu se iznose misli lika
Kakav užas! (Što će reći muž? A djeca?)
 umetnuti
stihovi (pjesme) u romanu
Ahhhhhhh
------------To je bilo dugo
Ahhhhhhhh
Pa kratko
Kao dah
Ah.
Ah.
 Česte
hiperbole
 Karamela izmišlja druga imena i poprima
druge identitete, ima 35 godina, a strahuje
od raka i Alzheimera, dječji vrtić smatra
izumom broj 1, lice joj je posuto prištićima,
a ruke staračkim pjegama, želi se rolati, piti
colu sa slamkom, promatra mrave na livadi,
traži četverolisnu djetelinu itd.
 Česte
su parodijske opaske u djelu o samoj
sebi kao spisateljici, ali i o drugim piscima
(Oscar Wilde, Agatha Christie) i dječjoj
književnosti uopće
Pisci ništa posebno ne misle reći. Osim onoga
što su napisali. Ali onda dotrče kritičari. I
svašta nađu kod tog pisca. A pisac sluša
kritičare i čudi se: …Ja…pa tako pametan.
Neće priznati da je jednostavno pisao
rečenicu po rečenicu.
 Ironičan
stav prema starenju, prema
svakodnevnom suočavanju odraslih sa
stvarnošću te financijskim poteškoćama
Nismo mi tridesetpetogodišnjaci tako loši.
Imamo samo 2 x 17,5 godina. Ili 3 x 11 godina i
nešto malo. Ili Vi možda mislite da se s trideset i
pet godina nešto bitno mijenja? Ne, to razdoblje
vam je gotovo gore od puberteta. A već su vam
djeca u pubertetu. To su puberteti na kvadrat.
Valdemar ima četrdeset, a i on je u pubertetu.
Ti puberteti će uništiti porodicu Rudinsky.
To bi bilo katastrofalno... Odmah bih primijetila
da je život očajan i da s nepoznatim i
sumnjivim muškarcem hodam ulicama koje su
prljave, a u izlozima je sve skupo i
nedostupno, i primijetila bih ovu rupu na cipeli
koju ne primjećujem dok izmišljam. Druge
gospođe mojih godina uzimaju hrpe sredstava
za umirenje i idu frizeru kad god mogu ... A ja
izmišljam i bar se ne trujem ... Ha, baš sam
lukava.

similar documents