X. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku i život vječni

Report
X. „VJERUJEM U DUHA SVETOGA,
U SVETU CRKVU KATOLIČKU […] I
ŽIVOT VJEČNI“
(KKC 683-1065)
Ispovijest vjere Hrvata katolika
Čvrsto vjerujem u Boga Oca,
i Sina i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi
svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere
u Isusa Krista
i vjernosti Katoličkoj Crkvi.
Svoju odluku polažem u Bezgrješno Srce
Presvete Bogorodice Marije.
Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj,
čuvaj našu svetu vjeru
i hrvatski dom. Amen.
1. Vjerujem u Duha Svetoga
- već govorili u VI. katehezi
- primarna zadaća nas vjernika (i svećenika i vjernika laika) je
što više približiti Boga današnjem čovjeku; Zato je važno
govoriti i o onoj božanskoj osobi koja je čovjeku na neki način
najbliža, ali i najtajanstvenija, a to je Duh Sveti.
- papa Ivan Pavao II. je napisao encikliku „Dominum et
vivficantem“ (Gospodina i Životvorca
- može li se o Duhu Svetom uopće govoriti? Na prvi pogled
se čini da je On u sebi takav da je o njemu gotovo nemoguće
ili jedva moguće govoriti, ali isto tako je nemoguće o njemu
šutjeti!
Duha Svetog nemoguće je objektivizirati i uvrstiti u
predmet naše spoznaje poput nekog objekta; postoji
opasnost da ga zamijenimo s nečim što on nije…
Duh Sveti nije samo Božja sila kojom Bog djeluje u
svijetu, već ima i osobni značaj, tj. očituje se kao treća
božanska osoba (treći subjekt) Presvetog Trojstva, uz
Oca i Sina; Duh Božji se ne može odvojiti od Oca i Sina;
objavljuje se s njima u Isusu Kristu, ali ima vlastiti način
objavljivanja, kao što ima i vlastitu osobnost
U Starom zavjetu (Božja objava je nedovršena) Duh
Božji prikazan je kao neosobni princip; on je taj po kome
Bog daruje, stvara i spašava. To se mijenja u Novom:
Duh Božji je osobni darivatelj (1 Kor 12,11), zagovornik,
branitelj. On moli i brani (Rim 8,26), osobni je princip,
treća osoba Trojstva.
Objava Duha Svetoga kao treće božanske osobe u
Starom zavjetu je prikrivena, u Novom zavjetu postaje
otkrivena i javna
Isusovo utjelovljenje i krštenje zbivaju se po Duhu
Svetom: djelovanjem Duha Svetoga Sin Božji postaje čovjek
u prečistoj utrobi BD Marije i prima pomazanje kao Mesija.
Isus djeluje u snazi Duha Svetoga (čini čudesa, izgoni
zloduhe i daje život). Isusova muka, smrt i uskrsnuće
također su snažno obilježeni prisutnošću Duha Svetoga i
upravo po tim događajima Duh je Božji unesen u zajednicu
vjernika, tj. onih koji vjeruju u Isusa Krista. Po Božjem Duhu
Crkva se izgrađuje kao tijelo Kristovo i sama postaje hram
Duha Svetoga.
Ako vjernici budu živjeli po Duhu i u Duhu,
uživat će plodove Duha (usp. Gal 5,16-24)
Ivanovi karakteristični nazivi za Duha su: Paraklet
(Branitelj: “onaj koji je blizu”, “advokat”, “pomoćnik” i
“branitelj”) i Duh istine; njegova „zadaća“ u Crkvi i u
vjernicima je – dovršiti započeto, tj. uprisutnjuje spasenje
koje je Isus donio, odnosno objavu Boga. Zbog toga je
Paraklet i “Duh istine” koji vjernike “uvodi u svu istinu”.
⃝ Svetopisamska objava trojedinoga
Boga kazuje o ulozi Duha Svetoga.
Prema Novom zavjetu zadaća je
Duha Svetoga da posadašnjuje,
univerzalizira i ostvaruje u pojedinom
čovjeku, u Crkvi i u svekolikom
stvorenju osobu i djelo Isusa Krista
carigradskom saboru (381. g.): Nicejskocarigradsko vjerovanje
⃝ Duh Sveti svima nama potreban,
a objavljen nam je i sišao na nas upravo
po Bogu Ocu i po daru Sina Božjega
Isusa Krista
⃝ Kršćaninov život oživljen je Duhom
⃝ Krivovjerja glede vjerovanja u
i njegovim plodovima, a to su:
božanstvo Duha Svetoga
„ljubav, radost, mir, velikodušnost,
⃝ U kršćanskoj tradiciji prvih stoljeća uslužnost, dobrota, vjernost, blagost,
uzdržljivost“
konačna vjeroispovijest o Duhu
Svetom utvrđena je na Prvom
2. Vjerujem u Svetu Crkvu
katoličku
- I Crkva je predmet našega vjerovanja; Crkva nije neko
zemaljsko društvo, ljudska organizacija ili zajednica, nego –
otajstvo! U Crkvu se vjeruje!
- ne treba vjerovati u pojedine ljudske zajednice, ali Crkva je
puno više od toga. Crkva je zajedništvo ljudi međusobno, ali tek
unutar zajedništva ljudi s Bogom.
-Crkva je otajstvo (Rim 16,25-27), to jest stvarnost u
kojoj Bog i ljudi dolaze u kontakt i ulaze u zajedništvo.
-grč. ekklesia znači zbor onih koji su sazvani. U SZ-u to
je izraz koji se koristio za prevođenje „quahal Yaweh“ =
skupština (zbor) Izabranog naroda pred Bogom kojega
se časti bogoslužjem.
U NZ Crkva ima nekoliko značenja:
„Božji narod“ - ime koje se odnosilo
na Izraela, izabrani Božji narod. Kada
se primjenjuje na Crkvu, ona je „novi
Izrael“, tj. „novi Božji narod“
Crkvu se naziva i „Tijelo Kristovo“,
znači da je Isus Krist, slanjem Duha
Svetoga, ujedinio vjernike sa sobom na
intiman način, osobito u Euharistiji
Crkva se također naziva „Zaručnica
Kristova“ (usp. Ef 5,26 sl.), što
naglašava i jedinstvo i razliku između
Krista i njegove Crkve.
Crkva je i „Hram Duha Svetoga“, jer
on živi u tijelu Crkve te je izgrađuje u
ljubavi preko Riječi Božje,
sakramenata, krjeposti i karizmi.
Crkvu nisu utemeljili ljudi, niti je ona plemenito ljudsko djelo
Uspostavljanje Crkve podudara se sa životom Isusa Krista.
Ne postoji određeni trenutak kada se može reći da je Krist utemeljio
Crkvu, jer ju je osnivao u cijelom svom životu, od utjelovljenja sve do
svoje smrti, putem svog Uskrsnuća, Uzašašća i slanja Duha Svetoga.
- Temeljno poslanje Crkve je: navješćivati Isusa
Krista i uspostavljati među svim ljudima
Kraljevstvo Božje koje je započeo Isus Krist.
Poslanje
Crkve
- Isus Krist je povjerio svojoj Crkvi isto poslanje
koje je Otac povjerio njemu (Iv 20,21). Od
početaka Crkve to su poslanje ostvarivali svi
kršćani (Dj 8,4; 11,19), često čak i uz žrtvovanje
vlastitog života.
- Poslanje Crkve uključuje njezine tri funkcije na
zemlji: proročko poslanje: naviještati Radosnu
vijest spasenja u Isusu Kristu; svećeničko
poslanje: učiniti prisutnim i prenositi Kristovo
spasenje života preko sakramenata; kraljevsko
poslanje: pomoći kršćanima u ispunjenju njihove
misije i rasta u svetosti).
- Iako svi vjernici sudjeluju u istoj misiji, nemaju
svi istu ulogu; neke je Isus Krist izabrao za
posebne uloge i posebno poslanje: poslanje
apostola i njihovih nasljednika (biskupa),
odnosno poslanje svećenika
Poslanje
Crkve
- Crkva je univerzalni sakrament spasenja, jer
joj je cilj slava Božja i spasenje čovječanstva
- „Izvan Crkve nema spasenja“??? Spasenje
dolazi od Isusa Krista! Ne mogu biti spašeni oni
koji, znajući da je Katolička Crkva osnovana od
Isusa Krista za spasenje ljudi, odbijaju ostati u
njoj.
- Zahvaljujući Isusu Kristu i njegovoj Crkvi,
mogu postići spasenje i oni, koji bez svoje
krivnje, ne znaju za Kristovo evanđelje i za
njegovu Crkvu, ali koji ipak traže Boga iskrenim
srcem i nastoje pod utjecajem milost ispuniti
njegovu volju.
Osobine Crkve:
jedna, sveta,
katolička i apostolska
- Osobine Crkve upućuju na bitna
obilježja Crkve i na njezino
poslanje
- To da je Crkva jedna, danas
stvarno – kažu neki – treba
vjerovati, budući da se to, nažalost,
više ne vidi.
- U nekatoličkim crkvama i zajednicama mogu se naći elementi
posvećenja i istine. Svi ti blagoslovi dolaze od Isusa Krista i vode prema
jedinstvu Crkve.
- Ta oznaka Crkve, da je jedna, doziva nam u pamet toliko potrebnu
molitvu za jedinstvo Crkve: ekumenski pokret je zajedničko poslanje
svih kršćanskih crkava i zajednica.
- Crkva je sveta budući da joj je tvorac Presveti – Bog.
Isus Krist je dao sama sebe za nju da je posveti i učini
posvetiteljicom, Duh Sveti je ljubavlju oživljuje. Svetost
Crkve, dakle, ne dolazi ponajprije od njezinih članova, nego
od Duha Svetoga koji ju neprestano posvećuje. Crkva je
sveta i zbog svetosti koju su postigli njezini članovi koji su
na nebu (sveci i blaženici), osobito Blažena Djevica Marija.
- Oznaka Crkve da je katolička ne označuje da nije “pravoslavna” ili
“evangelička”. „Katolička“ = sveopća, posvudašnja, univerzalna
- Crkva je apostolska jer ju je Isus Krist sagradio na apostolima i jer uz
pomoć Duha Svetoga ona uči, nadzire i vjerno prenosi polog vjere primljen
od apostola
- „Apostolska“ = sazidana na temelju apostola, da su je apostoli – kao novih
dvanaest Jakovljevih sinova– sagradili i pronijeli svijetom kao novi Izrael.
3. „Vjerujem u život
vječni“
Posljednji i zaključni članak
Nicejsko-carigradskog simbola izriče
našu kršćansku vjeru u novi život
Novi (vječni) život je – uskrsnuće. O
tome govori krštenje: „Krštenjem
smo zajedno s njime ukopani u smrt
da kao što Krist slavom Očevom bi
uskrišen od mrtvih i mi tako hodimo
u novosti života.“ (Rim 6,4).
o Svekolika povijest kršćanske tradicije svjedoči vjeru u
tjelesno uskrsnuće (ili tjelesnost uskrsnuća).
o Pavao tumači da spasenje obuhvaća dovršenje
povijesti i spasenje „čitavoga” (i tjelesnog) čovjeka.
o 1 Kor 15,35-38: rabi sliku „zrna pšenice” koje se
preoblikuje u klas;
o Kao što ovdje postoje različiti oblici a jedan te isti
identitet, tako će i nakon uskrsnuća postojati tjelesnost,
ali potpuno drugačija od ove sadašnje (preobražena), a u
isto vrijeme i identična s njome.
o „uskrsnuće tijela“ nije „rekonstrukcija”
leša
o osobno poimanje tijela: biti čovjek znači bitno biti-usvijetu, komunicirati s drugima i biti uronjen u
povijest
Uskrsnuće tijela značilo bi da sav
čovjek sa svekolikom poviješću svoga
života, sa svim odnosima prema
drugima ima budućnost i da - s
konačnim dovršenjem čovjeka - biva
nošen prema dovršenju i dio svijeta
Čovjek ne biva otkupljen od svijeta
nego sa svijetom.
Život vječni
Cilj svekolike kršćanske nade je
konačno dovršenje u Bogu:
gledanje Boga
Sadržaj kršćanske nade je mir (hebr.
šalom): zdravi odnosi između svih živih
bića, između čovjeka i Boga, između
čovjeka i njemu sličnih, između čovjeka i
stvorene prirode; zdravi odnosi i unutar
stvorene prirode te zdrav odnos
pojedinca prema samome sebi.
Dakle, vječni
život značio bi:
a) biti u blaženstvu (s Bogom) koje ne
može proći (iznadvremensko);
b) dinamizam koji raste i beskonačno
se „širi“;
c) dovršenje, trenutak dovršenja
konačnoga, „Bog sve u svima“.
- vječni život ne odnosi se prvotno
samo na vrijeme, nego na kvalitet
života; odnosi se na puninu života,
neograničenost sreće; vječni život ne
zauzima mjesto zemaljskog života,
nego već u njemu ima svoj začetak.
Na kraju Nicejsko-carigraskog
simbola stoji riječ „Amen“, ista
kao i na početku i koja znači:
„Vjerujem“. „Amen“ znači da
vjera treba biti i početak i kraj
svekolikoga kršćanskoga
življenja i djelovanja.
HVALA NA STRPLJENJU I NA
POZORNOSTI!!!
fra Ivan Karlić

similar documents