4. PREDAVANJE

Report
4. PREDAVANJE
Način promatranja logističkih problema
Ukupni troškovi i ciljni konflikt
Logistika usluga
Učinkovitost logističkih sustava
OBILJEŽJA LOGISTIČKE KONCEPCIJE
Logistička koncepcija nastaje kao posljedica novog načina
promatranja problema poduzeća, na osnovi sustavnog
mišljenja.
Sustavno mišljenje daje novu dimenziju obradi logističkih
problema. Primjenom logističke koncepcije logistički se
problemi analiziraju na osnovi upotrebe novih pojmova,
opisa, objašnjenja i spajanja.
Sustavni se pristup konkretizira u NAČINU
PROMATRANJA LOGISTIČKIH PROBLEMA i u SHVAĆANJU
POJEDINIH I UKUPNIH LOGISTIČKIH TROŠKOVA
PODUZEĆA I TROŠKOVA KOJI SE U NJIMA U SVEZI.
Bez sustavnog mišljenja nije moguće sagledavanje
logističkog sustava kao cjeline i shvaćanja odnosa između
pojedinih sustavnih elemenata. Kod sustavnog mišljenja
najvažnije su spoznaje o odnosima između pojedinih
elemenata.
Zato će odluka u svezi s jednim elementom uslijediti tek
na osnovi ocjene njezinog priloga za učinak cijelog
sustava.
Isto tako kad se pojavi problem u nekom logističkom
podsustavu, uzrok toga problema ne treba tražiti samo u
njemu, nego i u drugim podsustavima.
Na osnovi definicije logističkih sustava mogu se provoditi
analize logističkih troškova, jer se njome određuje koje
troškove treba promatrati kao logističke.
Analizom logističkih problema uočavaju se kompleksne logičke
sustavne veze (izvršavanje narudžbi, skladištenje, transport,
itd. više ne djeluju sami za sebe (izolirano), već zajednički).
Prednosti sustavnog mišljenja su u dobivanju spoznaja o
povezanostima, jer bez njega nije moguće sagledavanje
logističkog sustava kao cjeline, te shvaćanje odnosa između
pojedinačnih elemenata sustava.
Takvo sustavno mišljenje implicira i bolje i kvalitetnije
donošenje logističkih odluka!!!
Logističke odluke se odnose na:
a) Izgradnju logističkih sustava
b) Tokove logističkih procesa
Kako bi se donijele logističke odluke koriste se logistički modeli
koji se oblikuju na osnovu sustavnog mišljenja.
Logističke odluke se temelje na ciljevima logističkog sustava.
Kada se spoznaju stvarne veze između logističkih podsustava
moguće su logističke odluke koje u obzir uzimaju postojeća uska
grla (slobodne logističke kapacitete), ili pak slobodne potencijale.
Na osnovu sustavnog mišljenja, kada se svladaju djelomična
područja logistike, moguće ih je integrirati na razinu poduzeća.
Uvođenje logistike u organizaciju poduzeća je najlakše kod
trgovinskih poduzeća kod kojih već postoje određene
organizacijske jedinice skladišta, transporta itd.
Teže je uvesti logistiku kod uslužnih poduzeća gdje je važniji
tok informacija negoli tok materijala. Informatika se u većini
takvih poduzeća može dodijeliti funkciji logistike.
Najviše poteškoća pri uvođenju poslovne logistike imaju
poduzeća sa znatnim udjelom vlastite proizvodnje. U
takvim organizacijama dosta često su potrebna
organizacijska prestrojavanja kako bi se postigli
racionalizatorski i konkurentski sinergični efekti.
Svakako da je za uvođenje i razvoj poslovne logistike u
poduzeću potreban logistički koncept.
Međutim, tek se razvijanjem logističkog koncepta obrađuju i
utvrđuju potrebe optimalnog toka materijala, informacija i
vrijednosti.
UKUPNI TROŠKOVI I CILJNI KONFLIKTI
Troškovi nekog poduzeća mogu se rasčlaniti:
a) primarno (na proizvodne čimbenike)
b) sekundarno (na procese)
Primarna rasčlamba se odnosi na proizvodne čimbenike
(troškovi stalnih sredstava, npr. proizvodna oprema, troškovi
tekućih sredstava – trošak rada).
Troškovi ostalih podsustava su sekundarni troškovi.
Sveukupni logistički troškovi poduzeća mogu biti i :
a) Troškovi u funkcijskim logističkim podsustavima: (troškovi
odvijanja narudžbe, troškova držanja zaliha, troškova
pakiranja, transportni troškovi, troškovi skladišta). Oni su
uzrokovani ulaganjem proizvodnih čimbenika u logističkim
podsustavima.
b)Troškovi koji su s njima neposredno povezani:
- troškovi uzrokovani razinom usluge («servisa» isporuke, ili
opskrbe),
-troškovi uzrokovani količinom (proizvodnje, ili narudžbe).
Slika 1. Sveukupni troškovi poduzeća, Segetlija,Z.: Uvod u poslovnu logistiku, Ekonomski
fakultet u Osijeku, Osijek 2002., str. 37.
U logističkom sustavu postoji međuovisnost logističkih
podsustava. Ta međuovisnost odnosi se kako na njihove
troškove, tako i na njihove učinke.
Logističke sustave obilježava mnoštvo troškovnih konflikata sniženje troškova u jednom podsustavu često utječe na
povišenje troškova u drugome podsustavu (npr. povećanje
troškova transporta može utjecati na povećanje troškova
skladištenja).
Logističko mišljenje nije samo razmišljanje o troškovima
(inputima), već uvijek i razmišljanje o učincima (uslugama).
Slika 2. Troškovni konflikti u logističkom sustavu, Segetlija,Z.: Uvod u
poslovnu logistiku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek 2002., str. 38.
LOGISTIČKA USLUGA - (“SERVIS”)
Logistička usluga je rezultat logističke preobrazbe dobara.
Vezano za logističke usluge postoji usluga isporuke i usluga
opskrbe.
Usluga isporuke odnosi se na tok roba do kupca, a usluga
opskrbe na tok materijala od dobavljača do skladišta nabave
(kod trgovinskog, ili uslužnog poduzeća), ili u proizvodni proces
(kod industrijskog poduzeća).
Uslugu isporuke industrijska i trgovinska poduzeća nude uz
prodaju svojih proizvoda i usluga, te to za takva poduzeća
predstavlja sekundarnu uslugu. Troškove sekundarnih usluga
ponuđač može pokriti na osnovu posebnog zaračunavanja, ili na
osnovu zaračunavanja u cijeni proizvoda.
Uslugom isporuke dobavljač preuzima funkcije logistike
distribucije koje bi inače kod kupca trebala izvršiti logistika
nabave.
U izvršavanju usluga nabave i dobave može se između
dobavljača i kupca uključiti i logističko poduzeće.
KOMPONENTE LOGISTIČKE USLUGE (“SERVISNE
KOMPONENTE”)
1. Vrijeme dobave - je vrijeme izvršavanja naloga tj.
vremenski raspon između izdavanja narudžbe kod kupca, pa
do primitka robe.
2. Pouzdanost dobave - je vjerojatnost kojom se održava
ugovoreno vrijeme dobave.
Na dobavnu pouzdanost utječu:
a) pouzdanost radnog toka – podrazumijeva pridržavanje
ugovorenog roka dobave, svih “djelomičnih vremena” u roku
dobave. Radni tokovi koji se odnose na pojedine faze vremena
dobave se trebaju izvršiti u predviđenom vremenu.
b) dobavna pripravnost – odnosi se na pitanje je li dobavljač
spreman u određenom času izvršiti isporuku sa svog skladišta.
Na ovu mogućnost ponajviše utječe postojanje dostatnih
količina zaliha, postojanje odgovarajućeg transportnog
sredstva i sl.
3. Svojstvo dobave - označava njezinu odliku u smislu koliko
dobava kupcu daje razloga za prigovor.
Svojstvo dobave ovisi o:
- točnosti dobave - označuje koliko isporučeni proizvodi
odgovaraju naručenima po količini i po vrsti.
- stanju pošiljke- ovisi o zaštitnoj funkciji ambalaže pri dobavi
roba.
4. Fleksibilnost dobave – označava sposobnost sustava
isporuke da udovolji posebnim zahtjevima kupca.
Fleksibilnost dobave ovisi o:
- modalitetu narudžbe - odnosi se na: veličinu narudžbe (po
vrijednosti), količinu preuzimanja, podjelu narudžbi na
kraće vremenske točke, način izrade i dostave narudžbe.
- modalitetu dobave - odnosi se na tok materijalnih dobara
gdje je potrebno utvrditi: vrstu pakovanja, transportnu
varijantu, mogućnost slanja na opoziv i sl.).
- informaciji za kupca - mora biti točna i brza, a odnosi se
na: dobavne mogućnosti, stanje otpreme narudžbe,
dobavna odgađanja koja treba predvidjeti, obradu pritužbi
o manjkajućoj isporuci i sl.
UČINKOVITOST LOGISTIČKIH SUSTAVA
Smatra se da su logistički sustavi učinkoviti, djelotvorni,
eficijentni, ako se kao ciljevi njihova oblikovanja u obzir
uzimaju logistički troškovi (kao input - ulaz) i logistički
učinci (kao output - izlaz).
Učinkovitost u rješavanju logističkih problema ne znači
niti jednostrano usmjeravanje na cilj minimiziranja
troškova,
niti
jednostrano
usmjeravanje
na
maksimiziranje usluge, već kompromis između ovih
ciljeva.
Ako se slijedi samo jedan od ova dva cilja, oblikovati će se
mogući efektivni, ali ne i učinkoviti logistički sustav.
Učinkovitost logističkih sustava se može promatrati sa
više motrišta:
a) tehnološkog – govori kako se učinkovitost u logistici
veže uz proizvodnost koja se mjeri odnosom output /
input (npr.broj pretovarenih paleta / radni sati).
b) ekonomskog - ova dimenzija zahtijeva razmišljanje u
svezi sa vrijednostima i u njezinom su središtu problemi
cijena, prometa i troškova.
c) socijalnog – odnosi se na
zadovoljstvo ljudi,
zdravstveno stanje, motivacija i sl.
Iz toga razloga logistički rukovoditelj mora spojiti
gospodarsko, tehničko i socijalno područje, te surađivati
sa vodećim snagama u poduzeću.

similar documents