Morfološka norma

Report
Zadar, 26. ožujka 2012. g.
Normativne razine/vrste norme
 Pravopisne pogreške
 Gramatičke pogreške (fonološka, morfološka,
tvorbena i sintaktička razina):
 morfološke (oblici i vrste riječi)
 tvorbene (zakonitosti tvorbe riječi)
 sintaktičke (zakonitosti povezivanja jezičnih jedinica u
sintagmu, rečenicu i tekst)
 Leksičke pogreške
 Stilističke pogreške
Normativne razine (isprepletenost)
 Camusova Mersaultoa možemo usporediti s Sizifom.
Zbog svojih grijeha, bogovi su Sizifa osudili na vječnu
kaznu koja se sastoji u obavljanju uzaludnog posla kao
što je guranje kamena uzbrdo, a on na kraju pada
uvijek natrag dolje.
 Njegova posjeta ubožnici postala je ključnim dokazom
protiv njega na suđenju.
Uzroci nestabilnosti norme
 Nema jasnog odgovora u priručnicima (npr. imena
Andrea, Matea).
 Dopušteno je više mogućnosti (ne ću/neću).
 Razlikovnost u priručnicima
 vijek – vjekovi (B-F-M), vjekovi/vijekovi (MH).
 Jer se u praksi najčešće ne provodi (koristiti što, pomak
kojeg uočavamo).
Morfološka norma
 sklonidba (deklinacija)
 stupnjevanje (komparacija)
 sprezanje (konjugacija)
 sročnost (kongruencija)
Imenice
 realist, humanist, idealist
 Shakespeare
 Goethe
 Sancho Pansa
 Ugo (Tudešak)
Glagoli
 pjevat ću
 ja bih, mi bismo, vi biste
 slijedeći/sljedeći (glagolski prilog/pridjev)
 zaspati/zasuti – oni zaspe/zaspu
 koristiti se + instrumental
 koristiti + dativ
 crveniti/crvenjeti, plaviti/plavjeti
Pridjevi
 dobar/dobri (određeni i neodređeni oblik pridjeva)
 Goetheov, Držićev, Krležin (posvojni pridjevi na -ov,
-ev, -in) – samo u neodređenom obliku)
 bijesan – bjesniji/bješnji (komparacija)
 vrjedniji/vredniji (kraćenje korijenskoga sloga u
komparativu)
 najjednostavniji (pisanje superlativa)
 optimalan, minimalan, maksimalan (ne mogu se
stupnjevati)
Brojevi
 jedan, dva/dvije, tri, četiri (sklonidba)
 dvojica, dvije, dvoje (brojevne imenice)
 oba, obje (brojevne imenice)
 obadva, obadvije (brojevne imenice)
 Kasni modernizam traje od 40.-ih do 70.-ih godina
20. st. (pisanje brojeva)
 dvadesetak (brojevni prilozi: pleonazam – oko
dvadesetak)
Zamjenice
 nju/ju/je (akuzativ osobne zamjenice ona)
 svoj – pripadnost subjektu
 njegov, njihov (sklonidba kao posvojni pridjev na –
ov, -ev, -in)
 ovaj, taj, onaj (pokazne zamjenice)
 koji/kojega (živo, neživo)
 ni od koga, ni za što (pisanje neodređenih
zamjenica)
 sav, sva, sve; svi, sve, sva (zamjenički pridjev)
Zamjenice (ona u A)
Zamjenica ona u akuzativu ima dva nenaglašena
lika: ju i je. Prednost ima lik ju jer je sustavan
(prema naglašenom nju), dok je oblik je preuzet iz
genitiva (prema naglašenom nje). Lik je valja
iskoristiti da bi se izbjeglo ponavljanje istoga sloga,
tj. kada je neposredno pred tom zanaglasnicom ili
za njim slog ju: Poštuju je svi. Vidjeli smo je jutros.
(T-Babić, 2003.)
Prilozi
 gdje, kamo, kuda (mjesto, cilj, pravac kretanja)
 ovdje, tu, ondje (mjesni prilozi)
 s mjesta/smjesta (sastavljeno i rastavljeno pisanje)
 na žalost (piše se rastavljeno)
 više-manje, koliko-toliko (polusloženice)
Prijedlozi
 nasuprot, unatoč, usprkos (uz dativ)
 po (pogrešno: po meni, po tom pitanju)
 s/sa (pisanje)
 s/sa (sredstvo, društvo)
 zbog (uzrok)
 radi (namjera)
 kroz (kretanje; pogrešna uporaba za označavanje
sredstva)
Veznici
 ni, niti (sastavni veznici)
 budući da /jer (uzročni veznici)
 pošto (vremenski veznik; pogrešna uporaba za izricanje
uzroka)
 zbog i radi (uzrok i namjera)
Veznici ni, niti
 Sastavni veznik ni udvojeno (ni – ni) povezuje imenske
riječi, niječući njihov sadržaj: ona nema ni kučeta ni
mačeta; dakle nikoga svog,
 a veznik niti (udvojeno niti – niti) povezuje niječne
rečenice, dakle stoji uz glagole: Niti imam vremena niti
se mislim baviti takvim tekstovima. (Nives Opačić, Reci
mi to kratko i jasno)
Veznici ni, niti
 ... U neutralnom stilu treba upotrijebiti veznik ni, a
niti služi samo za pojačavanje (Nije prestigla u
ukupnome poretku ni trećeplasiranu ...)
 Uz veznik niti ... niti ne može se ostvariti još jedna
rečenična negacija: On niti ne čuje niti ne govori.
(treba: On niti čuje niti govori.)
 (A. Frančić, L. Hudaček, M. Mihaljević, Normativnost i
višefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku)
Čestice
 li (pogrešno: da li umjesto je li)
 ne (pisanje odvojeno od glagola)
 put (sastavljeno pisanje s brojem u prilozima:
jedanput, dvaput, triput
Školska razina
 Marin Držić, Dundo Maroje
 Albert Camus, Stranac
Školska razina (pogreške)
 Koje ste pogreške smatrali “sitnijima”, a koje “grubim”
pogreškama?
 Kako ste vrednovali ponavljanje iste gramatičke
pogreške (npr. lijepo)?
 Kako ste vrednovali ponavljanje gramatičke pogreške
u pisanju negacije (nemogu, nevidim).
Školska razina
 zapažanje pogrešaka (“grube” i “sitnije” pogreške)
 razlikovanje pogrešaka
 tumačenje prirode pogrešaka (poznavanje jezične




zakonitosti/pravila)
ispravak pogrešaka
8. razred: 150 – 160 riječi (kontrolni diktat)
ponavljanje iste gramatičke pogreške (npr. lijepo) = 1
pogreška (ali gruba)
pogreške u pisanju negacije: svaka pogreška uzima se
kao samostalna (nemogu, nevidim).

similar documents