TAKTIKA VATERPOLA

Report
DOC. DR. SC. MLADEN HRASTE
TAKTIKA - POJAM

Taktika igre u vaterpolu je jedan od najvažnijih
segmenata, jer o njoj u velikoj mjeri ovisi
konačan rezultat utakmice. Taktika ima
presudnu važnost tek ukoliko je igrač tehnički
podkovan i kondiciono dobro pripremljen.

Potrebno je pojasniti dva pojma, strategiju i
taktiku igre. Strategija i taktika kao opći pojmovi
predstavljaju plan igre.
TAKTIKA - POJAM
Strategija je planiranje raspoloživih načina igre.
Odgovara na pitanje: Što se mora igrati?
 Taktika je planiranje na koji način upotrijebiti
raspoložive načine igre. Odgovara na pitanje:
Kako se mora igrati?
 Individualna taktika predstavlja plan igre
pojedinca.
 Grupna taktika predstavlja plan igre dva i više
igrača, ali ne i svih igrača.
 Kolektivna taktika predstavlja plan igre svih igrača.

Opis uloga i poslova u vaterpolu

Vaterpolo se igra sa šest igrača u polju i
vratarom. Pet pozicija ili uloga u igri definirane
su kao krilo, vanjski, centar, bek i vratar. Svaka
od pozicija (uloga) ima osnovne zadatke koje
igrači na tim pozicijama izvršavaju tijekom
utakmice. Igrač u igri dominantno izvršava
osnovni zadatak koji mu je namijenjen, no
tijekom igre dolazi u situacije koje nisu tipične
za osnovni zadatak koji mu je namijenjen. I te
zadatke igrač mora znati izvršiti efikasno kako
bi mu učinak u igri bio optimalan.

POZICIJSKA SHEMA NAPADA U
VATERPOLU
3
4
2
5m
1
6
5
2m
ANALIZA FAZE TIJEKA IGRE
Sa stajališta strukturne analize igre, postoje tri
područja igre: obrana, napad i tranzicija.
Međutim, ako vaterpolsku igru promatramo kao
igru bez prestanka, postoje četiri sadržajne faze
tijeka igre:
 faza postavljene obrane,
 faza tranzicije iz obrane u napad,
 faza postavljenog napada
 faza tranzicije iz napada u obranu.

ANALIZA FAZE TIJEKA IGRE

U svakoj od navedenih faza tijeka igre postoje
određene podfaze. Podfaze tijeka igre definirane
su prema prostorno-vremenskim parametrima.
Postavljanjem ovih struktura u određene
međusobne odnose dolazi se do spoznaja i
znanja o značajnosti pojedinih faza odnosno
podfaza i situacija u igri.
Faza postavljene obrane

Faza postavljene obrane je faza igre koja
započinje završetkom tranzicije iz napada u
obranu. Osnovni cilj igre u postavljenoj obrani je
pravilnom taktičkom varijantom zaustaviti
postavljeni protivnički napad i osvojiti loptu.
Osnovno načelo koje treba zadovoljiti u fazi
postavljene obrane za kontrolu obrambenog
balansa jest podešavanje prema lopti s ciljem
prisiljavanja protivnika na pogreške i prekršaje
pravila igre.
Faza postavljene obrane
U fazi postavljene obrane razlikujemo tri sustava
igre:
sustav individualne obrane ili čovjek na čovjeka;
 sustav zonske obrane;
 sustav kombinirane obrane.

Faza postavljene obrane

Osnovna razlika između individualne i zonske
obrane se sastoji u tome što kod individualne
obrane igrač direktno pokriva svog protivnika,
dok kod zone igrač pokriva prostor pred
protivnikom. Iz te razlike slijedi nužna i bitna
razlika u strukturi kretanja igrača ovisno o
napadaču i položaju lopte. Kod individualne
obrane oko 80% gibanja se vrši u horizontalnom
i poluhorizontalnom položaju, a oko 20% se vrši
u okomitom i poluokomitom položaju. Kod zone
oko 70% gibanja se vrši u okomitom i
poluokomitom položaju, a oko 30% u
horizontalnom i poluhorizontalnom položaju.
Faza postavljene obrane

Karakteristika individualne obrane ili čovjek na
čovjeka je u tome što svaki obrambeni igrač ima
isključivi zadatak „tijesnog“ čuvanja određenog
igrača u napadu pri čemu ga prati i ometa u svim
njegovim akcijama te se kreće na zamišljenoj liniji
između čuvanog igrača i sredine vlastitih vrata.
Razmak između obrambenog igrača i napadača
ovisi o vrsti individualne obrane. U principu razmak
je manji što je napadač bliži vratima obrambene
momčadi, a veći što je napadač brži i okretniji u
odnosu na obrambenog igrača koji ga čuva. Taj
način igre zahtjeva od igrača optimalnu fizičku i
tehničko-taktičku pripremu.
Faza postavljene obrane
Postoje četiri varijante individualne obrane koje se
razlikuju u odnosu na agresivnost i veličinu
prostora na kojoj se provode:
 individualna obrana na 8 metara od vlastitog
gola;
 individualna obrana na obrambenoj polovici
igrališta;
 individualna obrana na cijelom terenu;
 presing.

individualna obrana na 8 metara od vlastitog
gola
3
4
2
5m
1
6
5
2m
individualna obrana na obrambenoj polovici
igrališta
3
4
2
5m
5
1
6
2m
Faza postavljene obrane

Presing je najagresivnija varijanta individualne obrane
u kojoj obrambeni igrači čuvaju napadače na cijeloj
površini igrališta. Ovaj način igre provodi se protiv
kvalitativno i plivački inferiornijih momčadi ili protiv
momčadi sličnih vrijednosti u situacijama kada se
nastoji anulirati veća rezultatska prednost protivnika. U
presingu obrambeni igrač se postavlja što bliže
napadaču, tako da zauzme položaj u kojem
protivničkim igračima onemogućavaju prijem lopte.
Obrambeni igrači se u presingu ne kreću, kao u
preostale tri varijante individualne obrane, po
zamišljenoj liniji između napadača kojega pokrivaju i
sredine vlastitih vrata, već se postavljaju bočno između
igrača kojega čuvaju i napadača koji ima loptu,
nastojeći da se postave uvijek nešto bliže vlastitim
vratima.

presing
3
4
2
5m
1
6
5
2m
Faza postavljene obrane

Za razliku od individualne obrane u kojoj je
obrambeni igrač striktno zadužen za jednog
napadača, glavna karakteristika zonske obrane je
da obrambeni igrači čuvaju širi prostor između
napadača i svojih vrata, te istovremeno pokrivaju ili
preuzimaju napadače kada dođu u taj prostor.
Primjenjuje se protiv ekipa s vrsnim centralnim
napadačem ili protiv ekipa sa slabijim pucačima.
Zonsku obranu preferiraju i momčadi koje imaju
dobre vratare. U zonskoj obrani neophodna je
suradnja vratara s obučenim i sposobnim
obrambenim igračima, koja naročito dolazi do
izražaja pri blokiranju šutova
Faza postavljene obrane

Svi zonske sustavi pokrivaju prostor dok napadač
ne dođe previše blizu gola i postaje neposredna
opasnost za realizaciju iz neposredne blizine ili
distribuciju lopte. U toj situaciji obrambeni igrač se
u pravilu odlučuje na izlazak iz zonske obrane
prema napadaču s ciljem ometanja njegove
namjere. Zonski sustav obrane stvara dobre
predispozicije za razvijanje protunapada jer su
igrači u napadu obično u statičkoj poziciji, leđima
okrenuti svome golu i tako u mnogo nepovoljnijem
položaju za početak tranzicije iz napada u obranu,
što ekipi koja se brani, u slučaju da dođe u posjed
lopte, omogućuje uspješan protunapad.
Faza postavljene obrane
U suvremenoj vaterpolskoj igri postoje sljedeće
varijante zonskog sustava u obrani:
Sustav „plitke“ zonske obrane;
 Sustav „duboke“ zonske obrane;
 Sustav „M“ zonske obrane.

Faza postavljene obrane

U sustavu „plitke“ zonske obrane bek pokriva
centralnog napadača odostraga, dok se svi
ostali igrači raspoređuju u polukrugu metar do
dva ispred centralnog napadača. Primarni
zadatak ove zone je nedozvoljavanje
proigravanja centralnog napadača, te blokiranje
šuta.

„plitka“ zonska obrana
3
4
2
5m
1
6
5
2m
Faza postavljene obrane

U sustavu „duboke“ zonske obrane bek pokriva
centralnog napadača odostraga, a svi ostali
igrači raspoređuju u polukrugu tri do četiri metra
ispred centralnog napadača. Prvenstveni
zadatak ove zone je blokiranje šuta i
nedozvoljavanje proigravanja centralnog
napadača.

„duboka“ zonska obrana
3
4
2
5m
1
6
5
2m
Faza postavljene obrane

U sustavu „M“ zonske obrane dva igrača
pokrivaju centralnog napadača, jedan
odostraga, a drugi od ispred. Preostala
četvorica obrambenih igrača pokrivaju prostor
između vanjskih igrača te između vanjskih i
krilnih igrača. Ovaj zonski sustav karakterizira
kombinacija blokiranja i starta na igrača s
loptom na ruci.

M zona
3
4
2
5m
6
1
5
2m
Faza postavljene obrane

Kombinirana obrana je sustav igre u kojem jedan dio
igrača igra zonski sustav, a drugi dio igrača igra
sustav individualne obrane na 8 metara od vlastitog
gola. Princip ovog sustava igre je da se u
individualnoj obrani pokrivaju bolji pucači ili distributeri
lopte, dok se sustavom zonske obrane pokrivaju
slabiji pucači. Najučestaliji sustav kombinirane obrane
je zona na dva ili tri igrača, a nešto je rjeđi sustav
zone na jednog ili četiri igrača. Kao i u zonskom
sustavu i u kombiniranom sustavu zonske obrane
igrači u zoni pokrivaju prostor sve dok igrač ne dođe
previše blizu gola i postaje neposredna opasnost za
realizaciju iz neposredne blizine. U toj situaciji
obrambeni igrač se u pravilu odlučuje na izlazak
prema napadaču uz ometanje šuta ili dodaje.
Faza postavljene obrane
Razlikuju se sljedeće varijante kombinirane zone:
sustav kombinirane zonske obrane na jednog
igrača;
 sustav kombinirane zonske obrane na dva igrača;
 sustav kombinirane zonske obrane na tri igrača;
 sustav kombinirane zonske obrane na četiri
igrača.

Faza postavljene obrane

Sustav zonske obrane na jednog igrača se rijetko
upotrebljava. Za izbor ovakvog sustava igre se
odlučuje kada se u protivničkoj momčadi nalazi
igrač izrazito slabog šuta i koji nije vješt u
dodavanju lopti suigračima. Nedostatak ovog
sustava je nemogućnost istovremenog blokiranja
šuta i proigravanja centralnog napadača, jer ostali
napadači pokriveni individualnim sustavom obrane
u pravilu šire prostor osiguravajući napadaču
pokrivenog zonskim sustavom veće mogućnosti
za završetak akcije.

Sustav zonske obrane na jednog igrača, faza 1
3
4
2
5m
1
5
6
2m

Sustav zonske obrane na jednog igrača, faza 2
2
3
4
5m
1
6
5
2m
Faza postavljene obrane

Sustav zonske obrane na dva igrača se najčešće
upotrebljava na dva napadača, koji su u napadu
postavljeni jedan do drugog, bilo da se radi o krilnom i
vanjskom igraču ili dva vanjska igrača. Preostala tri
igrača individualnom obranom pokrivaju svoje
direktne napadače, čime se onemogućava brzo
prebacivanje lopte i mogućnost iznenadnog šuta
prebačajem. U sustavu zonske obrane na dva igrača,
dva igrača koji sačinjavaju zonsku obranu formiraju
se u uskom rasporedu na udaljenosti 3-5 metara od
gola. U suradnji s vratarom u pravilu brane bliži kut
gola od napadača s loptom, dok bek, ukoliko mu
pozicija to dozvoljava, brani dijagonalni kut gola.

Sustav zonske obrane na dva igrača, faza 1
3
4
2
5m
1
6
5
2m

Sustav zonske obrane na dva igrača, faza 2
3
2
4
5m
1
6
5
2m
Faza postavljene obrane

Sustav zonske obrane na tri igrača i na četiri
igrača načelno odgovara sustavu zonske obrane
s dva igrača. Prednost zonske obrane na više
igrača je bolja pokrivenost prostora oko
centralnog napadača, dok je nedostatak veća
mogućnost proigravanja između zonski
pokrivenih napadača i veća mogućnost
realizacije s pozicija zonski pokrivanih igrača.

Sustav zonske obrane na tri igrača, faza 1
3
4
2
5m
1
6
5
2m

Sustav zonske obrane na tri igrača, faza 1
3
4
2
5m
1
6
5
2m

Sustav zonske obrane na četiri igrača, faza 1
3
4
2
5m
6
1
5
2m
Faza tranzicije iz obrane u napad

Zadatak konverzije iz obrane u napad je brz
dolazak iz područja obrambenog djelovanja u
područje napadačkog djelovanja nakon
osvojene lopte. Uvjet uspješne konverzijetranzicije obrana/napad jest organizirana i
regularna obrana. Brza tranzicija iz obrane u
napad mora postojati tijekom igre ukoliko se
želi kontinuirano ostvarivati prostorna prednost
i brojčana nadmoć. Ukoliko se ne ostvari
protunapad ili se ne ide u realizaciju nakon
pokušaja brzog kontranapada, momčadi ostaje
više vremena za provedbu organiziranog
pozicijskog napada.
Faza tranzicije iz obrane u napad

Prva podfaza tranzicije iz obrane u napad
predstavlja startno otvaranje i prvo
dodavanje. Prvom dodavanju prethodi
osvojena lopta u obrani ili prekršaj
protivnika u napadu. Otvaranje za prijem
prvog dodavanja se najčešće vrši oko linije
centra igrališta, a nešto rjeđe na
napadačkoj polovici. Vrlo često lopta se
upućuje prema desnoj strani igrališta, a
nešto manje prema lijevoj strani i sredini
igrališta.
Faza tranzicije iz obrane u napad

Za uspješnu realizaciju kontranapada važan je
pravilan raspored i brzo popunjavanje linija
kontranapada. Glavna svrha kontranapada je
postizanje viška igrača, što omogućava stvaranje
povoljne prilike za realizaciju. Linije napada
popunjavaju se ovisno o tome koliko igrača sudjeluje
u kontranapadu, pri čemu je vrlo bitan pravilan
raspored napadača. U vaterpolskom žargonu često
se za pravilno razvijanje kontranapada upotrebljava
izraz „u klin“ što označava široki raspored linija
igrača u kontranapadu. U pravilu samo takav
raspored omogućava povoljnu i preciznu distribuciju
lopte u početnom razvitku kontranapada.
Faza tranzicije iz obrane u napad

Razlikujemo individualni, grupni i kolektivni
kontranapad. Individualni kontranapad, poznat
kao 1:0 je situacija kada je postignuta veća
prostorna prednost samo jednog igrača koji je
u posjedu lopte. Sam i neometan pred
protivničkim vratima s loptom na ruci fintira
vratara i kreće se bočno tražeći povoljan kut
šutiranja.
Faza tranzicije iz napada u
obranu

Za smanjeni broj protivničkih tranzicijskih napada i
uspješne konverzije – tranzicije napad/obrana
nužan je organizirani napad. Zadatak konverzije iz
napada u obranu je nakon izgubljene lopte brz
dolazak u područje obrambenog djelovanja iz
područja napadačkog djelovanja. Brza tranzicija iz
napada u obranu mora postojati tijekom igre
ukoliko se želi onemogućiti protivnikova
napadačka prostorna prednost i brojčana nadmoć.
Faza tranzicije iz napada u
obranu
Prva podfaza tranzicije iz obrane u napad predstavlja
sprječavanje napadačkog startnog otvaranja i prvog
dodavanja. Ometanjem napadačkog otvaranja za
prijem prvog dodavanja zadržava se napredovanje
lopte.
 Za uspješnu neutralizaciju kontranapada važan je
pravilan raspored obrambenih igrača, brzo
popunjavanje linija povratka u obranu. Često se za
princip faze tranzicije iz napada u obranu u
vaterpolskoj terminologiji upotrebljava izraz vraćanje
„u lijevak“, što metaforički označava slijevanje
obrambenih igrača prema vlastitom golu.

Faza tranzicije iz napada u
obranu

Linije obrane popunjavaju se ovisno o tome koliko
igrača sudjeluje u tranziciji iz napada u obranu, kao i
njihov raspored. Uobičajen raspored vraćanja iz
napada u obranu je da tri igrača već oko centra
igrališta zauzmu prvu liniju tranzicijske obrane,
ukoliko nitko od napadača ne ostvaruje prostornu
prednost te plivaju leđnim stilom radi boljeg pregleda
situacije na igralištu. Potom se po istom principu
formira druga linija od dva igrača. Posljednji igrač
formira vrh tranzicijske piramide u formaciji 3-2-1 i iz
te se formacije igrači po potrebi preraspoređuju na
odgovarajuće pozicije i uloge u obrani.

Igrač više 1:0, faza 1
5m
2
2m

Igrač više 1:0, faza 2
5m
2
2m
Faza tranzicije iz obrane u napad

Glavni princip rješavanja grupnog i
kolektivnog kontranapada je da brzina
dodavanja lopte bude brža od kretanja
obrambenih igrača, što stvara optimalne
uvjete za realizaciju u slabije branjen dio
protivničkih vrata.

Igrač više 2:1
5m
2
5
2m

Igrač više 3:2
5m
6
2
5
2m

Igrač više 4:3
6
2
3
5m
5
2m

Igrač više 5:4
4
2
6
3
5m
5
2m

Igrač više 6:5 (4-2), faza 1
4
2
6
1
3
5m
5
2m

Igrač više 6:5 (4-2), faza 2
1
5m
4
6
2
5
3
2m

Igrač više 6:5 (4-2), faza 3
1
5m
4
3
6
2
5
2m

Igrač više 6:5 (3-3), faza 1
1
5m
4
2
3
6
5
2m
IGRAČ VIŠE 6:5 (4-2)
Faza postavljenog napada

Faza postavljenog napada počinje u trenutku kada
se momčad u kontranapadu nije odlučila za pokušaj
realizacije, a obrana se transformirala u postavljenu
obranu. Postoji mogućnost da napadačka akcija nije
ni imala cilj pokušati kontranapad, nego se odlučilo
laganim napredovanjem prema protivničkim vratima
organizirati pozicijski napad. Za pozicijsko stanje
„dinamične ravnoteže“ sistema u fazi postavljenog
napada nužno je pravovremeno popunjavanje svih
šest radnih prostora u napadu s ravnomjernim
rasporedom igrača i zadržavanjem razmaka između
njih od 3 do 4 metra.
Faza postavljenog napada
U suvremenoj vaterpolskoj igri postoje
sljedeće varijante sustava u napadu:
 sustav pozicijskog napada s jednim
centralnim napadačem;
 sustav pozicijskog napada s dva
centralna napadača.
Faza postavljenog napada

Najčešće se primjenjuje sustav pozicijskog napada s jednim centralnim napadačem koji
se postavlja na dva do tri metra od protivničkih vrata na polulijevoj ili poludesnoj poziciji u
odnosu na sredinu vrata. Njegov je osnovni zadatak da izbori poziciju za prijem lopte u
duel igri s bekom koji ga čuva. Na ovoj vrlo zahtjevnoj poziciji centar pokušava po
prijemu lopte realizirati akciju šutom, izboriti teški prekršaj za isključenje ili kazneni
udarac. Ostali igrači raspoređeni su tako da se dvojica igrača na krilnim pozicijama
postave s bočnih strana u visini 2 do 3 metra od gol-aut linije, oko 3 metra udaljeni od
vratnica. Njihova dominantna uloga u igri je u prenošenju i dodavanju lopti, kao i
sprječavanje protunapada protivnika. Slijedeća tri igrača su napadači druge linije
napada, koji su raspoređeni tako da je jedan postavljen centralno od sredine vrata na
udaljenosi od 6 do 7 metara, a druga dvojica oko 2 i po metra polulijevo odnosno
poludesno u odnosu na centralnog vanjskog napadača, a na udaljenosti od 5 i po do 6 i
po metara od golne linije. Vanjski igrači nastoje aktivno sudjelovati u napadu s
proplivavanjima, pojedinačnim ili simultanim zajedničkim uplivavanjima koristeći se
raznim oblicima blokada. Time ostvaruju prostornu prednost u odnosu na protivnike kako
bi „raširili“ napadačku formaciju, neometeni primili loptu, proslijedili je slobodnom
suigraču koji je u povoljnijoj poziciji za šutiranje ili sami pokušali realizirati šut. Od igrača
u pozicijskom napadu se očekuje točno dodavanje i rezonski šutovi uz anticipaciju
kontranapada protivnika. Iz ove osnovne formacije koja predstavlja početnu formaciju
pozicijskog napada, ovisno o načinu i koncepciji protivnikove igre u obrani ovisi način i
odabir varijanti za napad.

sustav pozicijskog napada s jednim centralnim
napadačem, faza 1
3
4
2
5m
1
6
5
2m

sustav pozicijskog napada s jednim centralnim
napadačem, faza 2
3
4
2
5m
1
6
5
2m
Faza postavljenog napada

Sustav pozicijskog napada s dva centralna napadača je određen
postavljanjem oba centralna napadača na dva do tri metra od protivničkih
stativa protivničkih vrata na polulijevoj ili poludesnoj poziciji u odnosu na
sredinu vrata. Ovaj sustav je naročito efikasan protiv sustava zonske obrane.
Oba centralna napadača nastoje biti međusobno dovoljno udaljeni da „ne
smetaju“ jedan drugom. Takvim rasporedom prisiljava se obrana na striktno
pokrivanje obojice centralnih napadača što omogućava ostalim napadačima da
se postave široko u povoljnim situacijama za šut. Centralni napadači nastoje
izboriti poziciju za prijem lopte u duel igri s bekovima, te realizirati akciju ili
izboriti teški prekršaj za isključenje ili kazneni udarac. Dvojica igrača na krilnim
pozicijama igraju na poziciji negdje između pozicije krila i vanjskog igrača u
sustavu napada s jednim centralnim napadačem. Postavljeni su u visini od 3
do 4 metra od gol-aut linije, oko 4 metra udaljeni od vratnica. Njihova uloga u
igri je, osim distribucije lopti, realizacija iz povoljnih prilika za šut. Dva vanjska
igrača su raspoređeni tako da su udaljeni oko 6 metara od gol linije u pravcu
stativa. Vanjski i krilni igrači u ovom sustavu igre nastoje se približiti vratima
krečući se lijevo-desno i naprijed-nazad u radijusu oko jedan metar.
Međusobnim dodavanjem i kretanjem nastoje stvoriti šansu otvorenog šuta
prema nezaštićenim dijelovima protivničkog gola ili proigrati jednog od dvojice
centralnih napadača.
PITANJA
HVALA NA PAŽNJI
DOVIĐENJA

similar documents