Zavicajna_zbirka_katalog - Zavičajno društvo Stari Slatinik

Report
Zavičajna zbirka
Stari Slatinik
Zavičajna zbirka Stari Slatinik smještena je u tri prostorije gornjeg kata Mjesnog doma
u Starom Slatiniku.
Primarno je etnološkog karaktera. Od tri prostorije zbirke, dvije imaju funkciju
izložbenih dvorana, dok je treća prostorija namijenjena povremenom okupljanju
ljudi, te veći dio prostora te sobe zauzima veliki stol sa stolicama.
U jednoj od dvaju izložbenih dvorana smještena je rekonstruirana soba tipičnog
seoskog domaćinstva iz prve polovice prošloga stoljeća, dok je druga dvorana
ispunjena policama i vitrinama u kojima se nalaze izlošci, uglavnom vezani uz razna
zanimanja koja su bila zastupljena u Starom Slatiniku, predmeti iz novije povijesti sela
te arheološki nalazi s tog područja. Zbirka ima i galerijski odjel, koji sačinjavaju slike
lokalnih slikara.
Budući da je Stari Slatinik geografski smješten u okruženju koje obiluje u glavnini
kvalitetnom hrastovom šumom, jasenom, johom i bukvom, razvilo se mnogo obrta
vezanih uz obradu drveta.
Tesari ili cimermani morali su dobro znati odabrati vrstu i kvalitetu drveta da bi ga
mogli tesanjem obraditi, te od istog napraviti uporabni predmet. Sve se to radilo
ručno, tesarskim sjekirama.
Dolaskom traktora kao pogonskog stroja, ručno obradu drveta sve više potiskuju
pilane. Drvotokari, te drvorezbari nekad su imali pune ruke posla, jer svaka domaćica
morala je znati presti. Za taj posao bilo joj je potrebno vreteno, kolovrat, tkalački
stan za tkanje, te stupa i ostali pribor za obradu konoplje.
Katalog
izložaka
Dvorana 1
Tkalački stan
drvo
1. polovica 20. stoljeća
sprava za izradu tekstilnih predmeta tkanjem
Tkanje je jedan od najstarijih zanata i ima dugi povijesni razvoj. Najstarije poznate tkanine potječu iz
doba neolitika ( Egipat), smatra se da je tehnologija izrade tkanina stara više od 5 000 godina. Još u
starom Egiptu, Grčkoj i Rimu tkalo se na varijanti uspravnog tkalačkog stana. Kako su se narodi razvijali,
tako su i tkalački stanovi unaprjeđivani, iznađeni su novi načini tkanja i uzorkovanja.Nekoć je svaka
seoska kuća imala tkalački stan, a danas se tek rijetki pojedinci bave tradicijskim načinom tkanja.
Sprava za češljanje konoplje
drvo i željezo
1. polovica 20. stoljeća
Na drvenoj ploči s unutarnje strane pričvršćeni su polučelični zupci dužine oko 2 cm. Češljalo se
tako da bi se po svoj ploči stavila konoplja a drugom odozgo, također svom površinom se povlačilo
prema sebi dok se konoplja ne razvlasi.
Sprava za namatanje konca
drvo
1. polovica 20. stoljeća
Češljevi za lan
drvo i željezo
1. polovica 20. stoljeća
Kolovrat
drvo
1. polovica 20. stoljeća
ŠKRINJA
drvo
1. polovica 20. stoljeća
Šivaći stroj „Singer“
drvo i željezo
1. polovica 20. stoljeća
ORMAR LADIČAR
drvo
1. polovica 20. stoljeća
ORMAR STAKLENAC
drvo i staklo
KREVET
drvo
1. polovica 20. stoljeća
STOL
drvo
1. polovica 20. stoljeća
STOLICA
drvo
1. polovica 20. stoljeća
ZIPKA
drvo
1. polovica 20. stoljeća
MALA ZIPKA
drvo
1. polovica 20. stoljeća
zipka namjenjena za čuvanje djeteta pri radu u polju
Prije udaje, djevojci je trebalo pripremiti ruho, što je uključivalo i jastuke, posteljinu,
ponjave,ručnike.
Priprema ruha bila je dugotrajan proces.
Za toplih ljetnih dana trebalo je očupati guske, kako bi im do zime perje ponovo izraslo,
te urediti jastučnice i ponjave. U izradi i ukrašavanju tekstila za svoju obitelj vrijedne
ženske ruke, umorne od teških svakodnevnih poslova, pronalazile su odmor, a nježna
duša zadovoljenje svojih stvaralačkih poriva.
U životu slavonskog sela čijalo je nekada bilo pravi društveni događaj - prilika da se ljudi,
okupljeni oko zajedničkog posla, provesele, da porazgovaraju i zapjevaju koju.
Perje se čijalo tijekom dugih zimskih večeri. Žene i djevojke okupljale bi se u jednoj kući
te uz pjesmu i vesele razgovore čijale perje koje bi domaćica pripremila. Za meke jastuke
valjalo je odvojiti perje od rožnatog dijela pera. Velik je to posao za jedan jastuk treba
kilogram i pol do dva kilograma perja. Muškarci su za to vrijeme razgovarali, dogovarali
poslove, kartali se i zbijali šale sa ženama. Po završetku posla vreća s perjem istresla bi se
na glavu momku koji će vjerojatno biti zet dotične kuće. Raspoloženo društvo često puta
posjećivali bi i tamburaši pa se nakon obavljenog posla veselo druženje nastavljalo do
kasno u noć.
I na kraju, trebalo je u svakoj pravoj šokačkoj sobi - narediti krevet. Ispod su perine i
jorgani, gore šlingane i necane ponjave i ponjavac pa jastuci od metera.
Jastuci su, uz ruho, pokućstvo i dukate bili sastavni dio djevojačke otpremnine. Prema
tradicijskim, nepisanim pravilima trebalo ih je biti šest. Prilikom mladenkine selidbe u
novi dom ponosno su pokazivani cijelom selu - "odjeveni" u šlingane ili necane
jastučnice.
ŠLINGANI JASTUCI
1. polovica 20. stoljeća
platno i ručni rad
PONJAVA
tkanje
1. polovica 20. stoljeća
ŠLINGANI POKRIVAČ
polovica 20. stoljeća
platno i ručni rad
PONJAVA 2
1. polovica 20. stoljeća
tkanje
RUČNIK
1. polovica 20. stoljeća
platno i ručni rad
U većini katoličkih domova, osim raznih slika i pejzaža, mogu se vidjeti slike Srca
Isusova, Majke Božje i svetaca.
Zapisano je da se Isus Krist tri puta objavio poniznoj Margareti - Mariji i to: 27.
prosinca 1673., u lipnju 1674. i u lipnju 1675.g.
Posebno je značajna treća objava kojom Isus govori Margareti - Mariji: „Gle ovo
Srce koje je toliko ljubilo ljude da nije ničim štedjelo sve do iscrpljenosti, kako bi im
zasvjedočilo svoju ljubav, a kao uzvrat od većine njih prima nezahvalnost,
nepoštovanje, svetogrđe, hladnoću i prezir u ovome sakramentu ljubavi. Stoga
tražim da u petak po tijelovskoj osmini bude posebna svetkovina za čašćenje moga
Srca i da se na taj dan primi naknadna pričest i izvrši otprošnja kao zadovoljština za
grijehe."
Pobožnost Srcu Isusovu s oduševljenjem je prihvaćeno u XIX stoljeću. Leon XIII.
posvetio je 1899.g. čitav svijet Presvetom Srcu.
Slike Srca Isusova posvuda se šire, po crkvama, po obiteljima.
„ISUS KAO DJEČAK“
1. polovica 20. stoljeća
slika iz crkve sv. Josipa
"SRCE ISUSOVO"
1. polovica 20. stoljeća
reprodukcija
"SRCE MARIJINO"
1. polovica 20. stoljeća
reprodukcija
RASPELO
1. polovica 20. stoljeća
drvo
PETROLEJSKA SVJETILJKA STOLNA
1. polovica 20. stoljeća
GLAČALO NA ŽERAVICU
željezo
1. pol. 20. St.
Dvorana 2
Na obroncima iznad Starog Slatinika dobro uspijeva i vinova loza. Rijetka su
domaćinstva koja nemaju svoj vinograd: stoga je bilo i puno bačvara.
Za izradu kvalitetnih bačvi koristilo se drvo hrasta, jasena, i duda. Dudove bačve
najviše su se upotrebljavale za čuvanje šljivovice i jabukovače, dok su bačve od
hrasta i jasena bile namijenjene za čuvanje kvalitetnih vina.
Uz bačvare bili su prisutni i kotlari koji su od bakra pravili kotlove za pečenje rakije,
te kotlove za iskuhavanje rublja.
DRVENA BAČVA
1. pol. 20. stoljeća
DRVENI LJEVAK
1. pol. 20. stoljeća
NATEGA OD TIKVE
za izvlačenje rakije ili vina iz bureta
1. pol. 20. stoljeća
U Starom Slatiniku djelovalo je nekoliko tradicionalnih obrtnika čiji zanati su, na žalost,
u današnje vrijeme nestali.
Ostale su samo uspomene, poneki zapis te ostaci alata i proizvoda kovača Kovačevića,
bačvara (pintera) Žinka, klobučara (šeširdžije) Sekulića i stolara Golića.
Kalup za izradu šešira
šeširdžije Antuna Sekulića, koji je kao jedan od rijetkih u ovim
krajevima radio sve do pred konac 20. stoljeća
Postolarski kalup
željezo
1. polovica 20. stoljeća
Stolarski alat
blanjalice i stege
stolara Golića
Kovački , potkivački alat
Stara brava
ručni rad
Škare za šišanje ovaca
Drvena vaga
Lopata za stavljanje kruha u vanjsku peć
Drveno korito u kojem se mjesio kruh
Sito za prosijavanje brašna
Posuda za pravljenje maslaca
Biblijska povjesnica
iz 1876. godine
Novčanica od 100 kuna
iz vremena NDH
Novčanice hrvatskih dinara
koje su vrijedile na početku uspostave
Republike Hrvatske do uvođenja kune
DOMOVNICA
iz vremena Kraljevine S.H.S.
Ukrasne šalice
Posuda za juhu
Staklena posuda za kolače
(abzec)
Staklena vaza na tacni
Posude za kiseljenje mlijeka
(tegle)
Glineni ćup
Glineni ćupovi sa posudom za vodu (testijom)
Dio konjske orme (oglavina)
Kolski kotač
Drveni plug

similar documents