8. Ekosfera i ozonski omotač

Report
E
K
O
S
F
E
R
A
Prof.dr.sc. Stjepan Krčmar
Odjel za biologiju, Sveučilište J.J.
Strossmayera u Osijeku
OSNOVNE ZNAČAJKE USTROJSTVA
1. ATMOSFERA
Plinoviti ovoj Zemlje, doseže u visinu od 100 do 300 km
 sastoji se od smjese različitih plinova koju nazivamo zrakom
•
troposfera - debljina na ekvatoru iznosi oko18 km, a na polovima od 8 do 10
km, dok je u našim geografskim područjima oko 11 km, prosječna
temperatura na površini Zemlje iznosi 15° C, na gornjoj granici troposfere
tropopauzi - 50° C
 stratosfera - gornja granica nalazi se na visini od 50 km
 stratopauza 0° C, tropopauza - 50° C ,
 15° C na površini Zemlje, onemogućen je vertikalni uspon zračnih masa
 mezosfera - 50 – 80 km; temperatura opada od 0° C do - 80° C
 termosfera - 80 – 300 km; temperatura raste od - 80° C do 1000° C ,
odlikuje se visokom koncentracijom iona , pa se naziva i ionosferom
 snaga sunčevih zraka u najgornjem dijelu atmosfere ili solarna
konstanta iznosi 81,7 kJ /m2/min ili 1,95 cal /cm2/min
 troposfera i stratosfera se sastoje od : 78% N, 21% O, 0,9% Ar i drugih
plinova te čine 99,9% zračne mase atmosfere
 staklenički plinovi iznose 0,1% i određuju toplinska svojstva atmosfere
Slika 85 . Višekratno ustrojstvo atmosfere
• na visinama iznad 120 km počinje gravitacijsko raslojavanje plinova po
težini, najbrže se smanjuje postotak dušika, a zatim atomarni kisik
• na visinama od 600 do 1000 km u atmosferi prevladava helij, a iznad
1000 do 1200 km vodik
• zrakoprazni prostor počinje na visinama od 100 do 500 km, gustoća
atmosfere, a time i trenje su neznatni i radi toga u ovom prostoru najčešće
lete sateliti
• atmosfera izravno apsorbira oko 15% kratkovalnog zračenja Sunca,
naoblaka reflektira natrag u svemir oko 33%, a difuzno rasprši oko
25% zračenja u prostor , te na tlo dopire oko 27% zračenja
• atmosfera je važan štit i zaštita za žive organizme od visokoenergetskog
svemirskog štetnog zračenja
• zrak je manje specifične težine (0,0012) od vode, kopnena (1,0), morska
(1,03), u njemu organizmi ne mogu stalno lebdjeti , niti se kretati i
razmnožavati, zato su organizmi koji žive u zraku vezani za tlo
Tablica 4. Kemijski sastav suhog zraka u troposferi
Plin
%
Izvor
Dušik
N2
78,1
vulkan, biosfera
Kisik
O2
20,9
biosfera
Argon
Ar
0,93
radioaktivno
raspadanje
Ugljični dioksid
CO2
354 x 10 -6
vulkan, biosfera,
antropogeni
Neon
Ne
18,2 x 10-6
vulkan
Helij
He
5,2 x 10-6
radioaktivno
raspadanje
Kripton
Kr
1,1 x 10-6
radioaktivno
raspadanje
Ksenon
Xe
0,09 x 10-6
radioaktivno
raspadanje
Metan
CH4
1,72 x 10-6
biosfera, antropogeni
Vodik
H2
0,5 x 10-6
biosfera, antropogeni,
fotokemijski
Plin
dušični suboksid
N2O
%
310 x 10-9
Izvor
biosfera, antropogeni,
fotokemijski
Ozon
O3
10-100 x 10-9
fotokemijski
Sumporni dioksid
SO2
0,2 x 10-9
vulkan, antropogeni,
fotokemijski
Dušični dioksid
NO2
10-100 x 10-12
fotokemijski, biosfera
Dušični monoksid
NO
5-100 x 10-12
Biosfera, antropogeni
fotokemijski
Amonijak
NH3
0,1-1 x 10-12
Biosfera, antropogeni
Ugljični monoksid
CO
40-150 x 10-12
Biosfera, antropogeni,
fotokemijski
Dušična kiselina
HNO3
50-1000 x 10-12
fotokemijski
Formaldehid
HCHO
0,1 - 1 x 10 -12
antropogeni,
fotokemijski
CFC 11
CFCl3
280 x 10-12
antropogeni
CFC 12
CF2Cl2
480 x 10-12
antropogeni
2. LITOSFERA
•
površinski pokrov planeta Zemlje, površine 509,9 milijuna km2
•
361 milijun km2 iznose dna oceana
i mora (70,8%), 149 milijuna km2 iznosi
površina kopna (29,2%)
• uključuje Zemljinu kamenu koru i
plašt
jezgra
gornji dio plašta debljine do 50 km
najgornji ovoj čini taložno kamenje, a
slijede stijene slične granitu:
Slika 86. Shema litosfere, plašta i
sial (kiseli alumosilikati),
jezgre Zemlje
sima (bazaltu slični silikati željeza i magnezija),
eruptivne, sedimentne i metamorfne stijene
• gornji dio litosfere naziva se epizona,srednji mezazona, a donji katazona
•
u građi stijena čvrste Zemljine kore do 16 km zastupljen je:
kisik 46%
silicij s 28%
aluminij s 8%
željezo s 5%
kalcij s 3.6%
natrij s 2.8%
kalij s 2.6%
magnezij s 2%
Slika 87. Kemijski sastav litosfere
ostali elementi s manje od 1%
u litosferi moguć je život samo u njenim površinskim slojevima, do
desetak metara dubine
najviša točka Mt. Everest 8,848 m, najniža
točka (Marijanski rasjedi u Pacifiku 11.022 m)
3. PEDOSFERA (TLO)
• površinski rastresiti pokrov litosfere
sastavljen od različitih vrsta tala,
nastao je pod utjecajem - atmosfere
- hidrosfere
- biosfere
• prema veličini čestica (teksturi) razlikujemo:
•
•
•
•
skeletna, pjeskovita, ilovasta i glinena tla, koja se po
svojim morfološkim svojstvima svrstavaju u različite
tipove
većina tala sadrži više od 90% mineralnih tvari i tek
nekoliko postotaka organskih spojeva
organska sastavnica tla je humus
u tlu su prisutni voda s biogenim elementima i zrak
reakcija tla, kiselost (pH): kisela, neutralna, lužnata tla
Slika 88. Shema
povezanosti biosfere,
atmosfere, hidrosfere,
litosfere i pedosfere
• Pedosfera se rasčlanjuje u klimazonalne tipove tala
(uvjetovane klimatskim utjecajem)
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Razlikujemo:
glejna tla tundre
podzoli i njima srodna tla (tajge)
černozemi i degradirani černozemi (stepa)
kestenjasta tla i smeđa stepska tla
siva do crvena tla (polupustinja i pustinja)
smeđa i siva tla umjerenih područja
aluvijalna tla
tropski latozoli perhumidnih klimatskih područja
tropske crvenice u humidno - aridnoj klimi
mediteranske i submediteranske crvenice i smeđa tla
podzolirana crvena i žuta tla humidnih subtropskih područja
planinska tla
Slika 89.
4. HIDROSFERA
• pokriva 71% Zemljine površine, slana voda mora i oceana iznosi 97,5%
Pacifik 49%, Atlantik 26%, Indijski ocean 21%, Sjeverno ledeno more 4%
morske površine
• slatka voda iznosi 2,5%, od toga led kriosfere (68,75%), čista podzemna
voda 30%, jezera i rijeke 0,27%, močvare, vlaga u tlu i trajni mraz
0,984%, vodena para 0,001%
• koncentracija soli u morskoj vodi iznosi oko 35‰ odnosno 1kg
morske vode sadrži 35g soli
• procjenjuje se da je ukupna količina vode na Zemlji oko 1,5
milijardu km3
• odstupanja su prisutna u obalnim
područjima, morskim zaljevima, pri ušću
rijeka u more
važna značajka hidrosfere su njena toplinska
svojstva
•
Voda se odlikuje mnogim svojstvima:
a) ona je otapalo
b) transportni medij za mineralne i organske tvari
c) isparavanjem omogućuje organizmima da se oslobode suvišne
topline iz tijela
d) u čvrstom agregatnom stanju (led) ima manju gustoću od tekućeg
stanja te kao lakši pliva na površini vode i omogućuje opstanak
vodenih organizama u kopnenim vodama
e) u usporedbi sa zrakom ima veću gustoću, veći viskozitet, veći
parcijalni tlak, mali sadržaj kisika, veliku sposobnost upijanja
sunčevih zraka, veći salinitet, veću brzinu horizontalnog strujanja,
više hranjivih tvari
većina organizama ima maseni udio vode u tijelu veći od 50%,
voda je kao otapalo i reagens potrebna za metabolizam i cjelokupnu
biokemiju organizma
najviša gustoća slatke vode
je na 4° C
najviša gustoća morske vode
je na – 1,9° C
halotermička cirkulacija
što je morska voda hladnija
to je gušća i teža, te struji
prema dnu

viša koncentracija soli od
1‰ povećava gustoću kao
i sniženje temperature od
3° C ili 4° C

te fizikalne osobine
doprinose okomitom i
vodoravnom premještanju
vodenih masa

• manje od 1% ukupne Zemljine zalihe
vode dostupno je za našu uporabu, to je
voda u kružnom toku između tla i
atmosfere i iznosi oko 1,3 x 104 km3
• voda je po svojim fizikalnim i
kemijskim svojstvima jedinstven spoj u
prirodi, život bez vode je nemoguć
• zbog načina urbanog života, industrijske
i poljoprivredne proizvodnje, ukupna
potrošnja vode po stanovniku iznosi oko
7500 l na dan
• potrošnja vode po domaćinstvima je
između 100 i 200 l, a u Hrvatskoj 233 l
• oceani i mora odlikuju se velikom biološkom raznolikošću
• morska vegetacija je relativno malobrojna, te sadrži manje od 1/5 poznatih
višestaničnih vrsta zbog jednakosti fizikalnih i kemijskih čimbenika okoliša
• većina organizama lebdi u vodi i čini plankton (fitoplankton i zooplankton)
• pokretni organizmi čine nekton (srdela, skuša, kornjača, dupin)
• na morskom se dnu (stijenama, pijesku, mulju) nalaze :
bentoske biocenoze različitih organizama,
sjedilački ili sesilni oblici života,
pokretni ili vagilni oblici života, hemisesilni organizmi (ribe stanarice vezane
za usko područje radi ishrane - grdobina)
• sličan je raspored biocenoza i u kopnenim stajaćicama (jezerima)
• u tekućicama su dna bogato naseljena bentoskim zajednicama, plankton
je obilniji u sporijem toku rijeka
• voda koja sadrži više od 36mg/L otopljenih tvari je tvrda voda, voda s
manje otopljenih tvari od 0 do 14 mg/L je meka voda
• pH vrijednost mora je oko 8, a u kopnenim vodama pH iznosi od 6,5 8,5
• kriofilni organizmi za život, rast i razmnožavanje trebaju niže
temperature, dok termofilni organizmi mogu preživjeti jedino u
toplim vodama
• mezotermni organizmi žive u umjereno toplim vodama
kratkovalne zrake plavog spektra (460 do 480 nm) prodiru do 150 m dubine
 planktonom, organskim i mineralnim
tvarima bogate vode primaju,
zbog jače apsorpcije sunčevih zraka
plavog spektra zelenu boju
Slika 90. Plankton
 planktonom siromašna mora imaju plavu boju, što povećava i dubinsku
prodornost svjetla , povećavajući životni prostor primarnih producenata i
omogućuje bolju optičku orjentaciju morskih životinja
 visokoj oscilaciji podvrgnut je i sadržaj kisika, ovisno o temperaturi,
sadržaju soli, te slojanju toplih hladnih struja iznosi između 0 i 10 ml O2/ l
5. BIOSFERA
živim organizmima protkani plašt planeta Zemlje
Slika 91. Biosfera
opisano je do sada u biosferi 1,6 do 1,8 milijuna vrsta
OSNOVNE FUNKCIONALNE ZNAČAJKE BIOSFERE
biosferu odlikuje međusobna povezanost sastavnih dijelova:
atmosfere, pedosfere, litosfere,
hidrosfere i kriosfere
osnovni uvjeti opstanka biosfere:
dovoljna količina vode,
povezanost tvari: čvrste, plinovite i tekuće faze,
vanjski izvor energije (Sunčevo zračenje)
sunčeva energija pokretač je svih zbivanja na Zemlji
prosječna vrijednost tzv. solarne konstante iznosi oko 1365
W/m2 , na gornji rub atmosfere pristiže prosječno 342 W/m2
površina Zemlje apsorbira prosječno 49 % sunčeve energije
na površinu Zemlje dolaze zrake od 290 nm do 3000 nm
OZONSKI OMOTAČ
 ozon je triatomni oblik kisika
 90% ozona nalazi se na visini od
5 km i 50 km iznad Zemljine površine
 najveća koncentracija ozona
nalazi se na visini od 20 do 25 km,
1cm3 zraka sadrži 5 x 10 12 molekula O3
Slika 92. Ozon
 ozon upija UV zračenje sa Sunca, osobito UV zrake od 170 nm do 320
nm, a osobito učinkovito one ispod 290 nm
 UV zrake od 280 do 315 nm su UV-B zrake , koje su štetne za sve oblike
života na Zemlji
 na površinu Zemlje dopiru UV zrake između 280 do 400 nm
Tablica 5. Valne dužine Sunčevih zraka u prizemnim dijelovima atmosfere
Valna dužina (nm)
oznaka grupe
%
 280
UV - C
0
280 – 320
UV - B
0,5
320 – 400
UV - A
5,6
400 – 800
vidljivo svjetlo
51,18
 800
infracrvene zrake
42,1
Ozonski omotač je Zemljin suncobran!
 ozon nastaje u stratosferi gdje UV zrake cijepaju MOLEKULU KISIKA
O2+ hv → O + O
 sudarom atoma kisika i molekularnog kisika uz molekulu neutralnog plina
O2 + O + M → O3+ M + 100kJ/mol
nastaje triatomni oblik kisika
 ozon koji nastaje u troposferi posljedica je izgaranja biomase i fosilnih
goriva uz oslobađanje dušikovih oksida i organskih spojeva iz kojih se
uz sunčevu energiju stvara ozon, koji je dio gradskog smoga
Slika 93. Shematski prikaz nastajanja ozona
Zašto je ozonski omotač ugrožen?
 klor i brom u stratosferi bili su prisutni s 2,5 x 10-9 čestica (1985. godine)
 ozon uništavaju: CFC (klorofluorougljici), HCFC (halogenirani
klorofluorougljikovodici), CCl4 ( ugljik tetraklorid) i metil - kloroform,
haloni (bromofluorougljici BFC), HBFC (bromofluorougljikovodici),
metil – bromid
 prve spoznaje o oštećenju ozonskog omotača saznaju se tijekom 1970.
 atmosferski vijek CFC spojeva je 115 do 1700 godina
uzroci: umjetni izvori i prirodni; (gore navedeni spojevi), erupcija vulkana
klorofluorougljici (CFC) – koriste se od 1928. godine na različite
načine:
a) kao sredstvo za hlađenje u
hladnjacima i klimatizacijskim uređajima
b) kao potisni plin u limenkama aerosola
c) kao sredstvo za upuhavanje u
proizvodnji fleksibilnih pjena za
jastuke i madrace
Slika 94. Uporaba CFC-a
d) kao sredstvo za čišćenje tiskarske i druge opreme
nepotpuno halogenirani klorofluorougljikovodici (HCFC) koristili su se
kao zamjenska sredstva za hlađenje i za upuhavanje
ugljik-tetraklorid i metil-kloroform – primjena kao otapala, za čišćenje
metala u strojogradnji i tvorničkoj proizvodnji
haloni bromofluorougljici (BFC) sadrže brom, te se koriste u proizvodnji
sredstava za gašenje požara
Slika 95. Uređaj za gašenje požara
•
•
34 vrste nepotpuno halogeniranih bromofluorougljikovodika (HBFC)
predviđeno je Montrealskim protokolom za povlačenje iz uporabe
metil bromid – u uporabi je kao pesticid, predloženo je postupno
ukidanje proivodnje metil-bromida za razvijene zemlje i zamrzavanje
na razinu uporabe u 2002. godini za zemlje u razvoju
Slika 96. Pesticidi i ostale kemikalije
 ozon se oštećuje 4 - 5% po desetljeću,
ucsusa.org
najmanje iznad ekvatora, najviše prema
polovima
 smatra se da iznad Arktika oštećenje
ozonskog omotača iznosi 20%, a iznad
Antarktika čak i više
 oštećenje ozona se razlikuje ovisno o
SJEVERNA AMERIKA
godišnjem dobu, nadmorskoj visini
Slika 97. Ozonska rupa
predviđaju se maksimalni gubici ozona od 12-13% iznad sjevernih
srednjih zemljopisnih širina , u zimi i proljeće te od 6- 7% u ljeto i jesen
iznad srednjih zemljopisnih širina južne polutke oštećenje ozona iznosit
će 11% u svim godišnjim dobima
svjetski se ozonski omotač od 1981. smanjio za 6%
svakog proljeća u južnoj hemisferi ozon opada do 60% iznad većeg dijela
Antarktika
postojanje ozonske rupe javno je obznanjeno 1985. godine
SUNCE
Kako je oštećenje ozona
povezano sa promjenom
klime?
 kemikalije koje oštećuju ozon
UV- A
UV- C
Ozonska
barijera
doprinose globalnom zagrijavanju
5% UV-A
apsorbira
 uzrokuju poremećaj toplinske
ravnoteže na Zemlji
UV- B
95% UV-B
apsorbira
100% UV-C
apsorbira
ZEMLJA
Slika 98. Shema prolaska UV zraka kroz ozon
 CFC 11 i CFC 12 su 4000 do 8500 jači staklenički plinovi od CO2
 ozon je također sam po sebi staklenički plin
 nastat će promjene u kruženju CO2 (smanjenje produkcije fitoplanktona i
kopnenih biljaka)
 porast će prosječne temperature u donjim slojevima atmosfere
Kako se mijenjaju razine UV zračenja na Zemlji?
 UV - B zračenje na srednjim zemljopisnim širinama  8 - 10% (od 1979
do 1994.), na 310 nm na 45 stupnju sjeverne i južne zemljopisne širine
 1992. u Torontu (Kanada) UV – B zračenje na 300 nm 35% je jače
nego 1988. godine
 na Antarktiku 1992. ozonska rupa, UV – B zračenje u rasponu od (298
- 303 nm)  4 puta jače nego 1991.
 u Argentini UV - zračenje 1991. bilo je više za 45% od uobičajenoga
 povećanje pojave eritema (u odnosu na 1960) očekuje se na sjevernoj
polutci (zima - proljeće 15-17%; ljeto - jesen 8-9%); južna polutka
svako godišnje doba 15%.
Učinci pojačanog ultraljubičastog zračenja
 UV - B zračenje - pojava eritema opeklina od sunca, povećanje raka
kože za 2% za svako 1% oštećenje stratoferskog ozona
 UV- B zračenje - snježna sljepoća (aktinički keratitis - bolna akutna
upala rožnice)
 UV - B zračenje - pojava mrene (zamagljenje leća) glavni uzrok
sljepoće
 UV- B zračenje - smanjuje otpornost prema bolestima (rak, alergije,
zarazne bolesti)
 UV- B zračenje – doprinosi pojavi herpesa i lišmenijaze
 UV- B zračenje – kod riže, soje i drugih biljaka uzrokuje slabiji
prinos, mijenja kemizam biljke, izgled biljke, smanjuje hranjivu
vrijednost
 UV- B zračenje - oštećuje fitoplankton, zooplankton, uzrokuje
promjene prirodne ravnoteže između biljaka i biljojeda u ekološkom
sustavu
 štetan učinak na ribarstvo, jer 30% animalnih proteina u ljudskoj
prehrani dolazi iz mora
 UV- B zračenje – uzrokuje raspadanje boja i plastike
Međunarodni dogovor
 mjere za sprečavanje oštećenja ozonskog omotača:
 ožujak 1985. usvajanje Bečke konvencije o zaštiti ozonskog omotača
 lipanj 1985. potreba za protokolom nakon objave antarktičke ozonske rupe
 rujan 1987. Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
TOOO
 siječanj 1989. Montrealski protokol stupa na snagu
 London 1990., Copenhagen 1992., Montreal 1997., Peking 1999. proširivanje
Montrealskog protokola, 100 kemikalija pod nadzorom
 prosinac 2001., 183 države ratificirale su Montrealski protokol
 protokol zahtijeva ukidanje 40 HCFC - a, 15 CFC -a, 3 halona, 34 HBFC -a,
tetraklorugljika, metil - kloroforma i metil - bromida i bromoklormetana
 zemlje u razvoju troše manje od 0,3 kg kontroliranih tvari po stanovniku
godišnje
 više od 140 zemalja udovoljava ovim zahtjevima, to su“zemlje iz članka 5”
njihov status određen je 5. člankom Montrealskog protokola
 potrebno je provesti postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski omotač
 glavna zamjena za TOOO, CFC (amonijak i ugljikovodici)
 HFC - ne sadrže klor, ali su staklenički plinovi
METRIČKIH TONA
Slika 99. Prikaz svjetske proizvodnje CFC - a 11 i 12
 CFC spojevi se koriste za hlađenje, klimatizaciju, u proizvodnji
plastičnih pjena, zamjenska sredstva su : metil - klorid, HCFC, ugljik
dioksid i voda
 CFC 113, ugljik - tetraklorid, metil – kloroform se koriste kao
sredstva za čišćenje , zamjena im je raznolika
 CFC 11 i CFC 12 se koriste kao potisni plinovi u limenkama
aerosola, zamjena su ugljikovodici i mehaničke pumpice
 haloni se koriste za gašenje požara, zamjena su: voda, ugljični dioksid
ili pjene
Kakva je reakcija Republike Hrvatske?
 RH je od 8.10.1991. stranka Bečke konvencije i Monteralskog protokola o
TOOO
 obavljene su 4 izmjene Montrealskog protokola: London (1990),
Kopenhagen (1992), Montreal (1997), Peking (1999).
 Sabor RH potvrdio je sve izmjene
 Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja u RH zaduženo je za
provedbu Montrealskog protokola
 Vlada RH donijela je uredbu o TOOO “Narodne novine” broj 7/99 i 20/99
ograničava se potrošnja i proizvodnja, uvoz i izvoz)
 Osnovana je multilateralna zaklada za provedbu Montrealskog protokola
za zemlje iz 5. članka Montrealskog protokola sa niskom potrošnjom TOOO
 u RH ukinuta je potrošnja od 171,6 tona CFC-a i 27 tona metil - bromida
Uspješno završeni projekti
a) Nacionalni program za postupno ukidanje TOOO
ukidanje potrošnje freona CFC 11 pri proizvodnji poliuretanskih pjena u
Oriolik d.d.
u Oriolok d.d. uklonjeno je 25t CFC -11 godišnje, uvedeno je zamjensko s
sredstvo metilen klorid
u Plivi d.d. uklonjeno je 10,6 tona CFC - 11, i CFC – 12, zamjensko sredstvo
je propan/butan
alternativni način uzgoja presadnica duhana bez korištenja metil –
bromida, ukljanja se 27 tona metil - bromida
b) provedeno je institucijsko osnaživanje u svrhu provedbe Montrealskog
protokola u RH
c) provedba projekta: Gospodarenje rashladnim sredstvima RMP
Oštećenje ozona i zemalja u razvoju
•
•
1986. zemlje u razvoju Azije, Afrike, Srednje Amerike zastupljene su
s 21% potrošnje CFC – a i halona
90% CFC - a se ispušta u atmosferu na području Europe, Japana,
Sjeverne Amerike
 udio zemalja u razvoju u potrošnji CFC-a se povećava
•
1986. razvijene zemlje troše 65% TOOO, 1992. samo 47%.
 potrošnja u Aziji 19%  30%, u Istočnoj Europi s 14%  21%
 pretpostavlja se da će do 2020. potrošnja TOOO dostići milijun tona
u zemljama u razvoju
 neophodna je pomoć međunarodne zajednice zemljama u razvoju
radi ukidanja TOOO
 proračun zaklade od1991. do 1993. iznosio je 240 milijuna USD,
1994. - 1996. 510 milijuna USD
•
Zaklada podržava nacionalne programe u 64 zemlje, čija će
primjena dovesti do ukidanja 142 kilotone TOOO
 program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) pomaže kroz proces
edukacije
Literatura:
 Glavač V. 1999. Uvod u globalnu ekologiju. Duzpo i Hrvatske šume.
Zagreb. 211pp.

Aloisi de Larderel J. 2002. Svatko može učiniti nešto za spas ozonskog
omotača. Words and publications, 47pp.

Springer O.P. i Springer D. 2008. Otrovani modrozeleni planet.
Biblioteka Geographia Croatica. Knjiga 31. 293pp.

http://images.google.hr (28.9.2012).

similar documents