METODE PODU*AVANJA BOLESNIKA

Report
PREDAVANJE, GRUPNA RASPRAVA, RADIONICA,
DEMONSTRACIJA, PRAKTIČNA IZVEDBA
Razmislite…
U kojim situacijama su prikladni slijedeći načini
podučavanja:
 Predavanja
 radionice
 praktična izvedba/vježba
 individualni razgovor/savjetovanje
Što vi najčešće primjenjujete u svom radu i u kojim
situacijama?
IZRAVNO POUČAVANJE
 Izravno izlaganje u kojem se “učenicima” prenose
strukturirane informacije ili u kojoj se demonstriraju
koraci koje učenici trebaju slijediti u svrhu stjecanja
vještina
GLAVNA OBILJEŽJA
 Središnju ulogu ima edukator/nastavnik
 Visoka strukturiranost informacija
PREDNOSTI
 Vremenska ekonomičnost
 Sustavnost u izlaganju gradiva/materije
 Povezivanje novog gradiva s predznanjima i upotreba primjera
koji ilustriraju apstraktne pojmove i njihove međuodnose
NEDOSTACI
 Smatra se da čini učenike pasivnima tj. ona otežava aktivno
učenje
 Pogrešna pretpostavka da su svim učenicima potrebne istovrsne
informacije
 Predavanja obično preduga i nadilaze slušačeve mogućnosti
održavanja pažnje
 Prenošenje informacija koje se djelotvornije mogu prikupiti na
druge načine
IZRAVNO POUČAVANJE JE
NEPRIKLADNO
IZRAVNO POUČAVANJE JE
POGODNO
Kada se želi postići primjena znanja ili
uvježbavanje vještina
Kada je glavna svrha iznošenje činjenica
i podataka
Kada su lako dostupni drugi izvori
informacija
Kada je gradivo teško dostupno u
drugom obliku
Kada su učenici heterogeni s obzirom
na predznanje
Kada je potrebno pobuditi zanimanje za
određeno gradivo
Kada je gradivo apstraktno, složeno i
puno pojedinosti koje treba zapamtiti
Kada je potrebno uputiti slušače u novo
gradivo
Kada je za postizanje željenih ishoda
učenja potrebno aktivno sudjelovanje
učenika
Kada je potrebno sažeti i sintetizirati
građu iz više izvora
KORACI U PROCESU UČENJA
KORACI U PROCESU POUČAVANJA
1. Očekivanje, kognitivna udešenost
1. Informiranje o ciljevima, motiviranje
2. Pažnja, selektivna percepcija
2. Pobuđivanje i usmjeravanje pažnje
3. Kodiranje informacija
3. Izlaganje informacija
4. Obrada informacija u radnom
pamćenju
4. Poticanje upotrebe strategija pohrane
5. Pohranjivanje u dugoročno pamćenje
5. Utvrđivanje gradiva
6. Prijenosi u druga područja/probleme
6. Poticanje generalizacije
7. Dozivanje iz dugoročnog pamćenja
7. ispitivanje, provjera zapamćenog
8. Praćenje i regulacija učenja
8. Davanje povratnih informacija
Vježba 1.
Planiranje ciljeva
SMART
CILJ
Planiranje ciljeva i postupaka
 Dobro određen cilj poštuje slušačeve razvojne
mogućnosti i predznanja te jasno određuje očekivane
ishode
Zadatak 1…
OSMISLITE TEMU RADIONICE ILI
PREDAVANJA
Polazna pitanja za planiranje poučavanja
1.
2.
3.
4.
5.
Kakav treba biti ishod učenja na kognitivnoj,
motivacijsko-emocionalnoj, vrijednosnoj razini i
razini ponašanja?
Što polaznici moraju znati i što će moći raditi nakon
radionice?
Kakve im spoznaje, aktivnosti i iskustva treba
predočiti kako bi stekli željena znanja i vještine?
Koliko je potrebno vremena za ostvarenje željenog
cilja?
Kako povezati novo gradivo sa starim, kako provjeriti
predznanje slušača?
Polazna pitanja za planiranje poučavanja
6. Jesu li raspoloživi priručnici, udžbenici i tekstovi
7.
8.
9.
10.
dovoljno stručni?
Kakve metode i tehnike poučavanja koristiti (izlaganje,
čitanje, igranje uloga, rješavanje zadataka)?
Kojim se izvorima znanja i nastavnim pomagalima
služiti?
U kojoj će mjeri polaznici aktivno sudjelovati u provedbi
radionice (rad u parovima, male grupe, suradničko
učenje, samostalan rad)?
Kako će pratiti i procjenjivati individualni i grupni
napredak u stjecanju novih znanja i vještina?
Etape izravnog poučavanja
ETAPE POUČAVANJA
PONAŠANJE EDUKATORA
Objašnjavanje cilja i motiviranje za
učenje
Edukator objašnjava ciljeve radionice,
priprema “učenika” za učenje
Obrada nove cjeline i/ili pokazivanje
vještina
Edukator sustavno izlaže informacije ili
modelira aktivnost
Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe
Edukator zadaje zadatke prikladne za
uvježbavanje
Provjera razumijevanja
Edukator provjerava izvedbu zadataka i
daje dodatna objašnjenja
Dodatno uvježbavanje i osiguravanje
transfera
Edukator proširuje primjenu znanja i
vještina na različite i složenije primjere
1. Objašnjavanje cilja i motiviranje za
učenje
 Stvaranje pozitivnog stava prema novoj materiji i
spremnost za učenje
 Kako pobuditi zanimanje slušača?
 Pristupanje poučavanju s jasno pokazanim
entuzijazmom
 Stvaranje ugodne atmosfere – pričanje anegdote ili šale
povezane s novom materijom, postavljanjem uvodnog
izazovnog pitanja ili navođenjem na raspravu oko neke
naizgled proturječne tvrdnje
 Povezivanje gradiva s prethodnim znanjima ( s poznatim
informacijama ili osobnim iskustvom)
2. Iznošenje spoznaja i pokazivanje
postupaka
 Predavanje
 Strukturirano iznošenje spoznaja u određenom
području
 Modeliranje
 Usvajanje određenih postupaka
Tehnika predavanja
 Verbalno izlaganje gradiva od 5 do 30 minuta
 Izravno predavanje u kojem se iznose činjenice, opisi
ili objašnjenja koje polaznici slušaju ili prema potrebi i
bilježe
 Duže predavanje = veća smislena cjelina
 Postavljanje pitanja publici u svrhu održavanja pažnje i
zanimanja za sadržaj te provjera razumijevanja
STRUKTURA PREDAVANJA
1. Početak predavanja – dio u kojem se određuje cilj i
širi kontekst izlaganja tj. kaže se ono što će se reći
2. Središnji dio predavanja – dio u kojem se izlažu
ključni pojmovi i njihov međuodnos te se daju
konkretni primjeri i dodatna objašnjenja tj, kaže se
ono što se željelo reći
3. Završetak predavanja – dio u kojem se iznose glavni
zaključci i ponavljaju najvažniji dijelovi tj. kaže se
ono što ste rekli
Tehnika pokazivanja i modeliranja
 Edukator pokazuje određena ponašanja i modelira ih
 Promatranje nastavnika i ostalih sudionika, uočavanje
koraka u izvedbi vještine te uočavanje veza između
postupaka i ishoda ponašanja
3. Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe
 Vođena i nadzirana vježba
 Davanje povratne informacije
 Pokazati povezanost određenog postupka s ciljem
izvedbe rečenicom tipa ako…onda
 Objasniti mu prirodu pogreške i razloge za promjenu
ponašanja
 Općenito treba koristiti ohrabrujuće izričaje kojima se
iskazuje povjerenje u učenikove mogućnosti
 Aktivacija samog edukatora/nastavnika
4. Provjera razumijevanja
5. Dodatno uvježbavanje i osiguranje transfera
Poučavanje vođenim otkrivanjem i
razgovorom
1.
2.
3.
4.
5.
Rad u parovima
Rad u malim grupama
Sažimanje prethodnog izlaganja
Brze kružne izjave ili neverbalni znakovi
Vremenski žetoni
RAD S POJEDINCEM:
INTERVJU
Izbjeći “razumijevanje
na prvu loptu”
Ne odmah na problem,
bez lažnih obećanja!
FAZE
komunikacijske vještine
SREDIŠNJA
POČETNA
p. dovesti do
otvorenosti i iskrenosti
smiriti
tjeskobu i napetost
ili ljutnju
dobiti i prenijeti
relevantne informacije
utjecati na
motiviranost
za promjenu
potaknuti promjenu
ZAVRŠNA
postići percepciju p.
da je sam
došao do rješenja
donio odluku
da mu nije nametnuta
PODUČAVANJE BOLESNIKA
Procjena sposobnosti i spremnosti na učenje
Planiranje ciljeva (SMART)
Provedba: učenje i prihvaćanje informacija,
samokontrola, samozbrinjavanje...
Praćenje i evaluacija: ljestvice procjene, dnevnici,
fiziološke mjere, povijest bolesti...
Različiti sustavi pomoći
Uloga pomagača
 pružanje potrebne pomoći (edukacijska, savjetodavna)
 pružanje podrške
 osiguranje adekvatne okoline
Samozbrinjavanje
 traženje pomoći
 adekvatni postupci u vezi sa stanjem
 pridržavanje uputa
 promjena načina života
 očuvanje samopoštovanja i samopouzdanja
Važno!!!
 dati mogućnost korisniku da govori, kako bi mu
dali mogućnost da iznese vlastito viđenje
problema
 razgovarati o očekivanjima bolesnika (klijenta) u
vezi s vlastitom aktivnošću (angažmanom) u
rješavanju problema (liječenju bolesti)
 razgovor o rezultatima koji se žele postići
 stupanj odgovornosti klijenta za rješavanje
problema
Upute, upute, upute…
IDEALNO
Određeni postupci se rade na propisani
način, na mjestu i u vrijeme koje je za to
određeno
 Slijeđenje upute u odsustvu osobe koje je uputu
zadala
Što kažu istraživanja?
 pacijenti se ne mogu sjetiti velikog broja
informacija koje im liječnik ili medicinska sestra
usmeno priopće
 anksioznost i dosjećanje uputa su u zakrivljenom
odnosu
 nisko anksiozne osobe nisu jako zabrinute za svoje
zdravlje
 visoka anksioznost nepovoljno djeluje na pamćenje
Što kažu istraživanja?
 visoka povezanost količine zapamćenog i važnosti
koja je pridana tim informacijama (samo
ponavljanje informacije nije dovoljno)
 povećanjem medicinskih informacija pada
postotak zapamćenog
 konkretne informacije bolje se pamte od apstraktnih
 smetnje epizodičkog pamćenje – ne bez upotrebe
vanjskih pomagala i suradnje obitelji
Ono što nije stvar pamćenja je:
 pomanjkanje znanja i vještina
 neuklapanje uputa u sustav vrijednosti bolesnika
 neuklapanje u dnevni red ili navike korisnika,
odnosno ometanje ukućana
Kako povećati vjerojatnost pridržavanja
uputa?
 upute trebaju biti jasne i konkretne, treba
izbjegavati opće upute
 provođenje složenih vježbi - prve vježbe pod
nadzorom
 upute trebaju biti specifične, po mogućnosti date i
u pismenom obliku
 upotreba različitih pomagala za dosjećanje
 poticati i ohrabrivati
 kognitivni medijatori (vođenje dnevnika –
prijedlozi i primjedbe)
 Informacije i sadržaj koje treba prenijeti
 VAŽNE informacije
 NEVAŽNE informacije
 SUVIŠNE informacije
 ZANIMLJIVE informacije
Razlikovati TREBA ZNATI od LIJEPO JE ZNATI

similar documents