MAKROEKONOMIJA

Report
Mr Vidovic Aleksandra
Uremović Nina
 "Makroekonomija
bavi se agregatnom
ponudom i agregatnom tražnjom, odnosno
šire posmatrano akcenat se stavlja na
agregatnu potrošnju, štednji i agregatnim
investicijama, kao zbiru ukupne potrošnje
štednje i investicija.
 Razlikujemo
4 cilja
 1. maksimalan rast proizvodnje;
 2. ostvarenje pune zaposlenosti;
 3. stabilne cijene i
 4. ravnoteža uvoza i izvoza.

Društveni bruto proizvod predstavlja tržišnu
vrijednost ukupne mase proizvoda ( materijalnih
dobara i proizvodnih usluga) proizvedenih u
jednoj zemlji za određeni vremenski period,
obično za godinu dana. DBP= P+I+G+(E-M) gdje je
P -potrošnja, I-investicije, G-državna
potrošnja,(E-M) razlika između uvoza i izvoza
odnosno neto izvoz. Postoje 2 načina mjerenja
BDP .1. je Nominalni BDP izražava se u tekućim
cijenama, a realni u stalnim ne promijenjenim
cijenama ( iz nekih prethodnih godina ) i 2 .
nacin je potencijalni BDP predstavlja mogućnost
proizvodnje.
 STOPA
INFLACIJE=indeks cijena ove godine indeks cijena prošle godine/ indeks cijena
prošle godine X100
 Ako
se dogodi opšti pad cijena tada govorimo
o deflaciji
 Razlika
između potencijalnog i stvarnog BDP
naziva se jaz odnosno GAP. Veliki jaz znači da
je privreda u silaznom kretanju i da djeluje
ispod svojih proizvodnih mogućnosti.
 Predstavlja
postotak radne snage koji ne
može da nađe zaposlenje.
 Pod
radnom snagom se podrazumijevaju svi
zaposleni i oni koji traže zaposlenje.
 Trgovinski
suficit je stanje kada je vrijednost
izvoza veća od vrijednosti uvoza, za razliku
od trgovinskog deficita kada je vrijednost
uvoza veća od vrijednosti izvoza.
 Fiskalna
politika( ubiranje poreza i kretanje
javne potrošnje građenje škola,
zgrada),monetarna politika (upravljanje
ponudom novca,upravljanje kreditiranjem i
bankarskim sistemom), međunarodna
ekonomska politika (sastoji se iz dva dijela
prvi se odnosi na mjerenje regilisanja uvoza i
izvoza, dok se drugi dio odnosi na politiku
deviznog kursa) i politika dohodaka (odnosi
se na rješavanje pitanja dva goruca problema
-nezaposlenost i inflacija).
 Makroekonomska
ravnoteža predstavlja
kombinaciju opšteg nivoa cijena i agregatnog
proizvoda kojim se maksimalno
zadovoljavaju potrebe i kupaca i prodavaca.



Agregatna tražnja je tražnja svih dobara i usluga u određenoj ekonomiji za vrijeme
od jedne godine. Predstavlja zbir potrošnje gdje se sva dobra sabiraju u jedno dobro
(AD) koje se prema namjeni troši za zadovoljenje potreba stanovništva ( C), za
investicionu potrošnju u privredi (I), za potrošnju države (G) i neto izvoz (X-M).
AD=C+I+G+(X-M)
Kriva agregatne tražnje pokazuje sve količine dobara (C+I+G(X-M) koje su potrošači
spremni da kupe po različitim cijenama. Agregatna ponuda je ukupna vrijednost svih
finalnih dobara i usluga koje je privreda spremna da ponudi u određenom vremenu,
najčešće se uzima period os 1 g. Kriva agregatne ponude pokazuje sve količine
outputakoja su preduzeća spreman da isporuče po različitim cijenama. (P). Veličina
agregatne ponude zavisiti će od obima upotrebljenih faktora proizvodnje i stepena
njihovog proizvodnog korištenja. Funkkcija agregatne ponude jednaka je :
AS=f(P,L,K.G,S,T)

-+
c

+

M

Makroekonomska ravnoteza je kombinacija opšteg nivoa cijena i agregatnog
proizvoda koji maksimalno zadovoljava potrebe kupaca i prodavaca, svaka promjena
cijena i količina dovodi do smanjenja obima kupovine ili prodaje.



 Društveni
proizvod, druš.bruto i društ.neto
proizvod predstavljaju zbir tržišnih
vrijednosti svih finalnih dobara i usluga u
nekoj privredi u toku jedne godine.Radi
izbjegavanja višestrukog računanja koristi se
metod dodate vrijednosti, gdje ulaze samo
dodata vrijednost svakog učesnika u privredi.
 Investicije
su finalna dobra koja nisu u
posjedu domaćinstva nego preduzeća. Bruto
investicije predstavljaju vrijednost svih
proizvodnih investicionih dobara u godini
dana.Neto investicije su bruto investicije
umanjene za amortizaciju. Što znači da se od
bruto društvenog dohotka oduzima
amortizacija, da se dobije društveni neto
proizvod ili samo društveni proizvod kao
mjera nacionalnog bogatstva.


Nacionalni dohodak- neto ostvarena vrijednost u
društvu. Društveni neto dohodak = suma tržišnih
vrijednosti svih potrošnih i investicionih dobara u
toku jedne godine po faktorskim cijenama.Kada
se od društv. neto dohotka odbiju indirektni
porezi a doda iznos naplaćenih subvencija,
dobija se vrijednost nacionalnog (narodnog)
dohotka, odnosno društveni neto proizvod po
faktorskim cijenama. Dohodak domaćinstva =
nacionalni dohodak -iznos koji ostaje u preduzeći
(profit preduzeća).Kada se od nacionalnog
dohotka oduzmu iznosi profita preduzeća,
plaćeni direktni porezi, plaćeno socijalno
osiguranje, dobija se iznos dohotka domaćinstva,
odnosno dohodak stanovništva.
 Proizvodni
metod (račun troškova faktora u
proizvodnji),dohodni metod (račun
raspodjele) i potrošni metod ( račun
upotrebe);
 Rast
društvenog proizvoda je osnovni
pokazatelj makroekonsmskih ciljeva. Porast
društvenog proizvoda pouzdan je pokazatelj
da je društvo proizvelo veću masu dobara, i
da je životni standard porastao. Stopa rasta
= promjena realnog DP/realni DP u
prethodnoj godini *100

Moguće je posmatrati na nivou: preduzeća( radnadnice,kapital-kamate,zemlja-renta)ovo se naziva
faktorska ili funkcionalna raspodjela, države
(sekundarna raspodjela) i stanovništva (raspodjela
među grupama domaćinstava ili pojedinaca tada
govorimo o personalnoj raspodjeli nacionalnog
dohotka.Mjerenje nejednakosti -razlikuje 2 osnovna
modela Lorencova kriva i Džini koeficijent.

Primarna i sekundarna raspodjela dohotka; primarna
se odvija pod odlučujućim uticajem tržišta.Na njemu
preduzeća prisvajaju određen ukupan prihod koji u
sebi može da sadrži profit ili čak gubitak. Sekundarna
raspodjela je raspodjela putem poreza, raspodjela
između države i preduzeća, a sredstav ubrana na
ovakav način tako služe opštedruštvenim potrebama.
 Lorencova
kriva i Gini koeficijent


Ukupna vrijednost proizvoda i usluga koju proizvedu
preduzeća u jednoj zemlji predstavljaju realni domaći
društveni proizvod (Y) ili agregatni output(proizvod).Adam
Smit smatra da stalno pomicanje razvoja, rasta
zaposlenosti i outputa u cjelini zasniva se na pretpostavci
da ponuda stvara vlastitu tražnju.Osnovna kejnsova teza je
veličina nacionalnog dohotka u određenim okolnostima
faktora proizvodnje zavisi od stepena njihove zaposlenosti,
a stepen zaposlenosti od obima agregatne tražnje.
Agregatna tražnja se sastoji od tražnje za potrošnim
dobrima(C), obima tražnje za investicionim dobrima (I),
tražnje države (G) koju je moguće dijeliti na tražnju za
potrošnim i investicionim dobrima i inostrane tražnje
uvijek se analiziraju svi elementi. Faktori potrošnje:
raspoloživi dohodak domaćinstva, raspoloživa imovina
kojom domaćinstvo raspolaže visina kamatne stope,
životna dob, procjena budućnosti.
 1.
Zdravstveno stanje stanovnistva,
 2.stepen obrazovanosti,
 3. uslovi na radnom mjestu,
 4. slobodno vrijeme,
 5. situacija u privredi i potrošačke
sposobnosti,
 6.psihičko okruženje,
 7.lična sigurnost i mogućnost društvenog
napredovanja.
1.Raspoloživi dohodak domaćinstva (Raspoloživi
dohodak domaćinstva je dohodak kojim
raspolaže u određenom vremenu i razlikuje se
od bruto ostvaruje po osnovi rada i imovine.),
2.raspoloživa imovina kojom domaćinstvo
raspolaže (Domaćinstva približnog nivoa tekućih
dohodaka, ali različitog bogatstva (visine
imovine) različito će se ponašati u potrošnji.),
3.visina kamatne stope (Više kamate će uticati
na porast štednje, odnosno na smanjenje
potrošnje.),
 4.životna dob (Mladi ljudi, s obzirom da očekuju
porast dohodaka u budućnosti spremniji su više
troše, a manje štede.),
 5.procjene budućnosti.

Potrošnja je funkcija dohotka, odnosno
potrošnja i štednja su u neposrednoj
(linearnoj) zavisnosti od visine dohotka:
C=f(Y).
 F-ja štednje međuzavisnost visine dohotka i
štednje: S = f (X).
 Štednja je dio dohotka koji nije potrošen:
S =Y -C.
 F-ja investicija, lnvesticije su upotreba,
odnosno aktiviranje štednje. I=S
 Nemonetana
ekonomija. Barter (trampa) je
neposredna zamjena jedne robe ili usluge za drugu
robu ili uslugu. Uslov da se to dogodi je obostrana
podudarnost želja, odnosno da lice koje posjeduje
određenu robu mora da nađe neko drugo lice koje
posjeduje željenu robu i koje želi tu robu koja se
nudi.
 Monetarna ili novčana ekonomija. Osnovna
karakteri-stika nemonetarnih ekonomija, odnosno
ekonomija koje su koristile robni novac je da je taj
novac istovremeno imao i monetarnu i
nemonetarnu vrijednost.
 HVALA
ZA PAŽNJU

similar documents